MessageBox

MainMessage

AdditionalInfo

 

Radim...

Working

Ulazak u sustav Zatvori [ X ]

Izaberite način ulaska u sustav:

Pomoću Facebook profila

Ako niste povezali Facebook profil sa korisničkim računom, molimo Vas da ispunite sva tražena polja.

E-mail adresa:
Lozinka:

Ako nemate kreiran korisnički račun za portal Protagora.hr molimo Vas pratite ovaj link.

Ispis iz Crkve

Poštovani, željela bih s Vama podijeliti neka svoja iskustva vezana uz katoličku crkvu.

Prije nekih petnaestak godina,odlučila sam se na jedan veliki korak, ispis iz katoličke crkve.

Tu odluku nisam donijela u ljutnji,iz mržnje i osvete,već nakon godina i godina iskustva s njima i nakon dugog izučavanja povijesti crkve,civilizacija,filozofije,umjetnosti te raznih kultura.

Škola,društvo u cjelini,obojeni su katoličanstvom tako da se mlado biće,željno znanja,obrazovanja i proširivanja vidika silno začudi da nije cijeli svijet katolički kao što nas naše društvo uči.

I tako sam se jednoga dana uputila u crkvu Sv.Josipa na Trešnjevci gdje sam krštena.

Ušla sam u župni ured i rekla gospođama koje su tamo radile da tražim župnika ili nekog drugog za jedan razgovor.

Nakon nekog vremena došao je kapelan sa onim ljigavim dušebrižničkim stavom,osmjehom svisoka,tipa:“Reci sirotica,što te muči,pa nisi valjda,sirota,ostala trudna?“ i lagano me primio za nadlakticu,mi smo si,kao, prisni…

Naravno da je uslijedio šok kada sam rekla da sam sasvim u redu i da sam se došla ispisati iz crkve.

Ne trebam vam reći da je u prostoriji nastao muk.

Nakon što se pribrao,kapelan je rekao:“To je nemoguće,iz crkve se ne može nitko ispisati!“

Budući da sam pretpostavljala da ću dobiti takav odgovor ,spremno sam odgovorila : “Gledajte,gospodine velečasni,naravno da je to moguće.Imate onu crnu knjigu,kaj ne?

Evo vidite,kada otvorite tu crnu knjigu pod mojim imenom,imate rubriku krštenje,rubriku prva pričest,pa krizma iliti firma,pa vjenčanje,nakon toga smrt,odnosno sprovod ili posljednje pomazanje,ne znam točno i onda imate jednu rubriku na kraju iznad koje piše-razno.

E,tu gdje piše razno,tu napišite današnji datum i napišite da se Melita-Petra Ivanović došla ispisati iz crkve pri punoj svijesti i svojom voljom.“

Kapelan me gledao i pitao od kuda to znam.

Odgovorila sam mu da se puno ljudi već ispisalo iz crkve,eto od kuda to znam.Samo,u javnosti se to zataškava.

Nakon što se pribrao od prvoga šoka,jer je očekivao sasvim drugu priču i problematiku,čak se i opustio i pitao me koji su moji razlozi za ispis iz crkve.

Rekla sam:“Upisana sam u instituciju bez pitanja da li to želim.Moji roditelji su me krstili iz najbolje namjere,jer je to uobičajeno u Hrvata i mislili su kao i ostali katolici u Hrvatskoj i okolici da dijete tim činom posvećuju Bogu.

No,vremenom,nakon silnih krunica,prve pričesti,firme i vjeronauka shvatila sam da u crkvi nema Boga.Shvatila sam da sam kroz odlaske u crkvu i molitve naučene u crkvi sve dalje od jednog izvornog,dobrog osjećaja u sebi,u svojoj duši.

Shvatila sam da u crkvi ne mogu dobiti odgovor niti na jedno životno pitanje,da ne mogu dobiti odgovor na pitanje što je duša,od kuda smo došli,kuda idemo nakon smrti,kako je Isus oživio Lazara,kako mu je to samo uspjelo,kako je Marija mogla začeti na tako misteriozan način,koji je smisao i svrha mog života na Zemlji?

Kako riješiti neki konflikt sa bližnjim,da li jesti meso,ako piše –Ne ubij,zašto je Govor na gori crkva proglasila utopijom,a čini se baš neki dobar govor i uputstvo kako živjeti…..

Rekla sam mu da odgovor:“To su Božje tajne“ zaista nije odgovor i da hoću znati istinu i da želim odgovore na neka elementarna pitanja.

Rekla sam mu da sam malo proučavala povijest crkve i da ne želim pripadati instituciji koja je dnevno klala 20 000 indijanaca,muslimane nabijala na kolac,jer su tobože neznabošci,Isusove apostole na najsvirepiji način ubila,mučila…

Ljude koji su se pitali isto ovo što se i ja pitam,spaljivali su žive na lomači,gulili kožu…a sve to u ime BOGA.

E,to-to je neoprostivo!

E,da,rekla sam mu još da i u današnje vrijeme crkva radi strahote,ali tako dobro zna zataškati.

Kapelan me gledao i smekšao se.Rekao je:“Pa,to je sve istina.Dajte,napišite mi to na jedan komadić papira da mogu proslijediti dalje,a vi ćete dobiti ispis.Dođite za tjedan dana.“

Kada sam izašla na trešnjevački plac,van među ljude,u onaj goli život,rekla sam samoj sebi:“Bravo Petra!“

Nakon točno tjedan dana,u dogovoreno vrijeme,ušla sam u župni ured iste crkve.

Za stolom je sjedio župnik,iza njega stajao kapelan.

Pozdravila sam i predstavila se,a kapelan je objasnio:“To je ona cura,župniče o kojoj smo pisali biskupu.“

Župnik je imao otvorenu crnu knjigu,onu istu o kojoj smo pričali,i zaista,posljednja rubrika razno,žig,datum i ispis!!

Potpisala sam se i ja i time se za sve vječnosti koje postoje u Svemiru pozdravila sa crkvom,katoličkom i bilo kojom drugom.

Sloboda se zvalo novo stanje moje duše i mojega života.

Pitali su me da li želim potvrdu o ispisu,a formulirali su to ovako:“Trebate potvrdu za svoju sektu da im pokažete da ste se ispisali?“

Odgovorila sam:“Ispisala sam se iz crkve zbog sebe,razloge sam vam objasnila i napisala.“

A nisu oni stali s provokacijama,zapravo,kada se sjetim onog trenutka,provocirao je župnik,a kapelan je zbunjeno pratio pretpostavljenog.

I tu sam napravila grešku.

Kako bih dokazala da sam napravila to zbog sebe,nisam uzela potvrdu,jer što će mi?

Pa znam da sam se ispisala.

Ali,danas mi je krivo.

Trebala sam uzeti i imati crno na bijelom .

Pretprošle godine pisala sam na adresu Nadbiskupija ,Kaptol 1 u Zagrebu sa molbom da mi dostave potvrdu o ispisu.

Nisu odgovorili.

Zvala sam župni ured Sv. Josipa da zamolim potvrdu,pitala sam da li mogu i kada mogu doći,no naručivali su me u nedogled godinu dana.

Nakon cca godinu dana rekla sam da rade nešto protuzakonito i da imam pravo dobiti potvrdu na što mi je župnik odgovorio neka ih tužim i zovem novinare i tresnuo slušalicu.

Nisam uradila niti jedno od tih prijedloga,iako je zaista dao jako dobre prijedloge.

Za tužbu nemam novaca niti vremena,a u novine nemam povjerenja,jer su vijesti pod komandom Kaptola i opet pucanj u prazno.

Kada sam izašla po drugi puta iz crkve Sv.Josipa,nakon što sam se potpisala u rubrici razno,ne znam kako da opišem osjećaj koji me obuzeo.

Fizički,bila sam lakša,pao je neki teški ruksak sa leđa.

Emotivno,potresena,jer je ljubav prema Bogu moja vrlo privatna stvar i jedan temeljni osjećaj mojega bića čija sam ja vlasnica,a ne crkva.

Psihički…e,tu se ima što raditi.

Crkveno učenje me poprilično obojalo i oštetilo.

Od kada sam krenula na vjeronauk,znači od kada me osoblje crkve i pripadajućeg samostana počelo plašiti paklom,smrtnim grijehom,istočnim grijehom i ostalim izmišljotinama katoličanstva,moja nekad zdrava psiha počela se mijenjati .

Ali da je ta promjena na dobro,čovjek bi rekao,ok,ali ako je ta promjena na gore,onda spašavaj glavu dok još možeš i ako više uopće možeš.

Pričali su nam o duhovima.

Još dan danas imam teške patnje i strahove po pitanju duhova,paraliziram se i oblije me znoj.

Patila sam od prisilnih misli.Kada sam došla na ALU čitala sam knjige iz psihijatrije i ,ohoho,našla poglavlje o prisilnim mislima…Ideš,što mi je moja crkvica ostavila u nasljeđe…

Kada si katolik i odlaziš u crkvu,niti ne primjetiš kakav gad si postao,mrziš sve „nekatolike“,ti si onaj odabrani koji gleda svisoka,jer ti si taj odabrani,a ostali su samo „ostali“

Onda ta opsjednutost „dobrotom“

Moraš se pretvoroti u najgoreg ljigavca,jer si onda „kao“ dobar,a prave dobrote tu nema ni zrna,ni truna.

Uostalom,bila sam svjesna ,izlaskom iz crkve, da me čeka puno posla.

Prvo sam morala postati uopće normalna mlada žena.

Shvatila sam da sam kao katolkinja otišla u strašni minus i da trebam prvo uopće doći na pozitivnu nulu sa svojim osjećajima,mislima i sa svojim cjelokupnim životom.

Znala sam da me čeka puno posla s mojim bližnjima koje sam strašno povrijedila kroz tako napuhano,bahato,katoličko ponašanje.

Zapravo,čekalo me puno posla na raznim poljima.

ODGOVORNOST je ključna riječ,ja sam konačno postala odgovorna za svoje riječi,postupke, djela i osjećaje.

Nema više crkve i izverglane ispovijedi iza koje se možeš skrivati.

Koliko divno ,toliko i zastrašujuće,ogoljela sam svoje biće,stajala na vjetrometini i konačno imala svoj život.

Od nekuda moraš početi.

Mogla sam samo zamoliti:“Nebeski Oče,vodi me pa što bude!“

Melita-Petra Ivanović

(Ostali podaci poznati redakciji)

Komentari na sadržaj:

Da biste komentirali ovaj sadržaj morate se autorizirati u sustav.

Učitavam...

Učitavam komentare...

"Protagora" - Udruga za zaštitu prava ireligioznih osoba i promicanje ireligioznog poimanja svijeta.

Adresa Udruge: Vramčeva 23, 10000 Zagreb

Kontakt e-mail: udruga@protagora.hr