MessageBox

MainMessage

AdditionalInfo

 

Radim...

Working

Ulazak u sustav Zatvori [ X ]

Izaberite način ulaska u sustav:

Pomoću Facebook profila

Ako niste povezali Facebook profil sa korisničkim računom, molimo Vas da ispunite sva tražena polja.

E-mail adresa:
Lozinka:

Ako nemate kreiran korisnički račun za portal Protagora.hr molimo Vas pratite ovaj link.

Odgovor svakom našem građaninu Miljenku

Tko je pratio medije zadnjih dana zna da je udruga „Protagora“ bila aktivna u pogledu reagiranja na diskriminaciju provedenu u režiji civilnih i crkvenih institucija u Đakovu. Da podsjetimo radi se o slučaju gdje su na račun gradskog proračuna povlasticu besplatne karte za klizanje dobivala samo ona djeca koja se pojave ranom zorom u crkvi. I naravno, naše su aktivnosti po tko zna koji put izazvale provalu bijesa, koju bismo još i mogli razumjeti, ali nedostatak temeljnih znanja i dobre volje da se o nekim društvenim pojavama razmisli i da ih se pokuša razumjeti zapanjuje nas do kosti pa stoga odlučismo reagirati.

Povod ovoj reakciji je kratka e-mail poruka koju smo dobili na službeni e-mail udruge od građanina koji se predstavio kao Miljenko Maračić, poslana sa e-mail adrese miljenko.maracic1@ri.t-com.hr, u četvrtak, 10. prosinca 2015. u 12:19 sati. Da ne bismo bili optuženi da nešto izmišljamo cijeli tekst poruke sa svim tipfelerima glasi:

„Poštovani! Pošto znam da ste izjavljivali slijedeće:" ”Hrvati, istupimo iz Rimokatoličke crkve!”, ”Opet Bozanić melje gluposti”, ”Vjeronauku nije mjesto nigdje" itd.lijepo vas molim da me kao katolika ne diskriminirate na vjerskoj osnovi tj. da mi radite suprotno od načela za koje dobivate ogrobna sredstva poreznih obveznika pa tako i mene kao vjernika.Lijepo vas MOLIM da se držite načela te da vodite računa da ne VRIJEĐATE!!!“

Zanimljivo je da autor navodi neke naše izjave koje su doslovno prepisane iz članka objavljenog pod naslovom „Udruga Protagora i HRT lažno optužili Crkvu i grad Đakovo“ na portalu narod.hr. S obzirom da se ne možemo domisliti drugom razlogu zaključujemo da već navođenje ovih izjava i njihovo značenje trebaju implicirati valjda da su one same po sebi nešto loše. Tu odmah moramo razočarati sve naše Miljenke i reći jasno i glasno da dok se doživotnim članovima crkve budu smatrali građani koji su kao mala djeca bez njihovog znanja i razumijevanja čina krštena, pa još i bez ikakve kasnije mogućnosti da istupe iz tog odnosa, i dokle god crkva u Hrvatskoj bude provodila ovako rigidnu politiku miješanja u sve društvene i političke procese te nastojala utjecati na posvemašnje nazadovanje hrvatskih građana i društva, da nama na žalost, kao odgovornim ljudima i građanima, ne preostaje ništa drugo nego pozivati sve veći broj ateista, ne-vjernika, agnostika, neopredijeljenih pa čak i samih odgovornih i savjesnih vjernika da odreknu poslušnost takvoj crkvi jer ona ne radi ništa dobro ni za njih niti za cijelo društvo.

Isto tako dok crkveni velikodostojnici budu davali izjave kakve smo stotinama i tisućama puta čuli od raznih Bozanića, Barišića, Bogovića, Košića i njima sličnih, do tada si pridržavamo pravo da konstatiramo da ti ljudi melju gluposti. I ne vidimo zašto bi oni samom činjenicom da su visoko pozicionirani djelatnici crkve trebali biti ekskulpirani i zaštićeni od takve kritike. Čak štoviše, njihova odgovornost za zagađenje javnog prostora trebala bi biti i veća!

I nadalje, dok se satovi vjeronauka, spregom državne i crkvene prisile nametnuti u satnicu školskog, obrazovnog procesa koji bi se trebao prvenstveno temeljiti na znanstvenim dosezima te odgajati i obrazovati mlade ljude za život u budućnosti, a ne kao vjeronauk i crkva vraćati kotač povijesti u mrakove prošlosti, dotle ćemo se mi zalagati za vraćanje vjeronauka tamo gdje mu je jedino i mjesto, u crkve i župne urede. Pa tko hoće ili mora neka ih pohađa u svoje slobodno, a ne redovno školsko vrijeme. Ovo tim više ako se usporedi kakav tretman u školskim satnicama imaju nastava informatike, tjelesnog odgoja i još nekih predmeta koji se bez problema kad to nekome zatreba, prebacuju u suprotne turnuse i stavljaju pred djecu dodatne teškoće i obaveze, dok se vjeronauku osigurava mjesto u redovnoj satnici.

Dok god se u društvu poput pošasti budu širila stremljenja i ideje kojima će se udarati na uskraćivanje prava pojedincima ili slabijim društvenim skupinama dotle ćemo se mi zalagati za jednaka prava i mogućnost jednakog iskazivanja uvjerenja svih građana. Zalagat ćemo se da svatko ima pravo živjeti i odgajati svoju djecu kako smatra potrebnim, ali i da se jasno zna gdje je granica onog sto je u domeni države koja mora osigurati jednako postupanje prema svima i što predstavlja donji minimum društvene prihvatljivosti, a što ostaje u sferi od države odvojenih pojedinih svjetonazorskih zajednica i njihovih članova da urede svoje odnose i odnose svojih članova  bez zadiranja u prava drugih građana!

Pa ako se roditelji već žele ponašati kao vlasnici života, sudbina i budućnosti svoje djece onda neka ih barem šalju u izvanškolske aktivnosti, u izvanškolsko vrijeme i izvanškolske institucije, ali neka obrazovni proces i svi učenici pod istim uvjetima budu oslobođeni sudjelovanja u raznim pojavnim oblicima mantranja. I stoga zaista ostajemo pri stavu da vjeronauku nije mjesto u školi, a da li mu je mjesto igdje roditelji bi trebali ili prepustiti djeci da odluče kad odrastu ili pak odlučiti imajući u vidu potrebe razvoja i pripreme njihove djece za život koji donosi budućnost, a ne potrebe klera i političara okamenjene u prošlosti.

Konačno sve ovo što tvrdimo, ne tvrdimo samo mi i nismo mi jedini glas koji dovodi u pitanje i aktivnosti crkve, i njenih dužnosnika, i nasilnog inkorporiranja vjeronauka u školske programe, i efekte potpisanih tzv. Vatikanskih ugovora, i još mnogo toga drugog.

Još je zanimljivije da nas pošiljatelj poruke moli da ga kao katolika ne diskriminiramo na vjerskoj osnovi!!! S jedne strane nema naravno nikakvog objašnjenja, kamoli argumenta za tu diskriminaciju. S druge strane ni ne čudimo se previše. Ako se tek malo detaljnije pročita ova poruka i pokušaju shvatiti implikacije koje iz nje proizlaze, ili pak posluša nedavni istup gradonačelnika Đakova, postaje zapravo potpuno jasno o čemu se tu radi. Četvrt stoljeća društvene, političke i teokratske indoktrinacije praćeno tvrdoglavim odbijanjem pojedinih segmenata društva, a crkva je među njima perjanica, da se mlade generacije konačno pouči što to znači biti odgovoran građanin u odgovornom građanskom društvu, zagađenje edukacijskog procesa teokratskim stavovima i vrijednostima ne samo kroz nastavu vjeronauka nego praktično kroz sve premete, stvorilo je horde društveno nepismenih građana koji eto u ovoj našoj zaostaloj sredini mogu postati čak i gradonačelnici. A to onda znači da, iako ne znaju ništa ni o čemu zaista bitnom vezanom uz odgovornosti posla za koji ih građani plaćaju, oni određuju pravila igre i procjenjuju što jest dobro za društvo i mlade generacije, a što nije.

Pa kad je tako, a potaknuti i jednim drugim mailom koji smo dobili, a koji će biti spomenut kasnije recimo jasno: Providna je zamjena teza sa potpuno jasnom difamatorskom namjerom da mi kao udruga odričemo pravo djeci da idu na zornice! Točno je, mi kao roditelji osobno ne bi nikada digli dijete iz toplog kreveta u cik zore iz tog razloga, ali nije odlazak na zornicu uvreda, kako potpuno neutemeljeno navodi jedan pošiljatelj poruke, nego je neprihvatljiva činjenica da se crkvena aktivnost honorira resursima prikupljenima iz poreza i prireza od svih građana. Isto kao što je providna zamjena teza pitanje smiju li se katolici klizati s ostalom djecom? I još providnija, ali i društveno vrlo signifikantna tvrdnja da su i druga djeca katolici samo ne idu na zornice! Elementarna logika i ustavnopravni poredak jasno ukazuju da su tu diskriminirana djeca onih drugačijih, ne-vjernika ili vjernika nekih drugih konfesija, ali ovakvi arbitri društvene elegancije autoritativno između ostalog i sa javne govornice, pristup kojoj im omogućuje funkcija koju bi trebali obavljati na zadovoljstvo svih građana, donesu presudu da to nije slučaj pa izvrijeđaju čak i pravobraniteljicu od koje neusporedivo manje znaju o konkretnom društvenom problemu i načinu njegovog razrješenja u razvijenom društvu. Čak štoviše, samo ukazivanje prstom na ovaj pojavni oblik diskriminacije oni tumače kao svoju vlastitu diskriminaciju! Ukratko, kao u onoj prispodobi mi smo janje koje muti vodu lavu na pojilu, iako pije vodu nizvodno! A znamo kako u tom slučaju janje završi. Gradonačelnik bilo kojeg našeg grada i njegova lokalna uprava mogu kreirati kakve god žele socijalne programe za mlade, mogu za te programe definirati kakve god kriterije mogu stručno, politički i društveno opravdati, i mogu provoditi ciljeve kakve god oni i njihove stranke smatraju da su dobili mandat da provode. Ali ni u kojem slučaju ti ciljevi i programi ne mogu dovoditi do situacije da njihovi povlašteni korisnici budu dječaci, ali ne djevojčice; Hrvati ali ne pripadnici bilo koje druge nacionalne i etničke skupine; bijelci, ali ne obojeni; vjernici, ili čak samo jedna skupina vjernika, ali ne oni koji to nisu! To je gospodo abeceda implementiranja uređenih građanskih vrijednosti i ustavnih vrednota u demokratskom društvu. I da živimo u nekoj drugoj državi oni koji u svojem prethodnom radu ne bi pokazali i dokazali da prepoznaju te vrijednosti i načine njihove implementacije ne bi mogli ni primirisati časnu funkciju gradonačelnika! Stoga su potpuno neutemeljene sve vaše objede da ste vi diskriminirani kao i zahtjevi da mi prestanemo vrijeđati vjernike. Pogotovo što nigdje ne pružate ni traga argumenta čime ste to vi uvrijeđeni.

Na prvu spomenutu poruku prigodno se nadopunjuje i druga već spomenuta poruka koju smo primili od osobe koja se predstavila kao Pero Šola, poslana sa e-mail adrese perosola@gmail.com na službenu kontakt adresu naše udruge u  nedjelju, 13. prosinca 2015 u 17.00. Srž je pak ove poruke u diskriminaciji koju su trpjeli vjernici za vrijeme socijalizma u SFRJ iako nam zapravo nije jasno ni kakve to veze ima sa nama niti kako bi ta diskriminacija mogla opravdavati ovo što se događa danas. Potpuno je bespredmetno nama kao udruzi skretati pažnju na diskriminaciju koja se tada provodila prema vjernicima jer nam je takva diskriminacija u potpuno istoj mjeri neprihvatljiva kao ova koja se provodi danas. Svjesni smo da je u socijalizmu bilo nepravednih, zlostavljajućih postupaka i prema vjernicima i prema njihovoj djeci. Među našim članovima ima ljudi koji su dovoljno stari i dovoljno toga prošli u životu da su i sami osjećali u pojedinim segmentima svog djelovanja pritisak onog sustava i ne bi nikad mogli podržati ono što se na pojedinim područjima društvenog života tada događalo. Ono što međutim ne možemo prihvatiti jest da netko svoja loša iskustva i frustracije iz SFRJ pretače u revanšizam prema različitim društvenim skupinama danas, ili čak to koristi kao opravdanje za sustavnu diskriminaciju koja se provodi praktično prema svim različitim društvenim skupinama od strane države i crkve. Smatramo da nije moralno današnje zlo opravdavati činjenjem zla u nekim prošlim vremenima. Zar ne bi iskustvo diskriminacije bilo kojeg čovjeka po bilo kojoj osnovi, i k tome još deklariranog kršćanina, njega trebalo učiniti osjetljivijim na diskriminaciju drugih, umjesto da se koristi njome za afirmaciju vlastitog „prava na diskriminaciju“?!  A ako netko, sa ili bez religijskog utemeljenja tako nešto misli, i pristupa našim današnjim društvenim problemima kao nekoj vrsti osvete za prošlost, onda smatramo da ima vrlo ozbiljan osobni karakterni problem. I to problem koji neće pridonijeti izlječenju trauma iz prošlosti nego ih još samo dodatno pogoršati.

Zaključak je isti kao i gore spomenut: mi vrijeđamo već samim skretanjem pažnje na neprihvatljivu društvenu praksu i činjenicu da smo kao društvo – čast izuzecima – postali ružni, prljavi i zli ekskluzivisti koji ne trpimo nikakvu različitost, nikakva tuđa prava i nikakve svoje obaveze, a sve razlike pokušavamo zatrpati pod tepih nametanjem nekakvog umjetnog političkog, društvenog  i svjetonazorskog zajedništva i zajedničarstva.

I kao šlag na kraju ne samo konkretan građanin Miljenko, nego i svi naši njemu slični građani Miljenki, na primjer u komentarima na već spomenuti članak na portalu narod.hr, uvijek se vole pozvati na netočne i sto puta demantirane informacije. Ne možemo nego zaključiti da je ponovo na djelu ona tužna psiho-karakterna osobina najneobrazovanijih među nama: što manje znam o nečemu, to imam čvršće stavove i uvjerenja! Dakle za građanina Miljenka i njegove istomišljenike da ponovimo gradivo: Udruga „Protagora“ u uskoro deset godina svog postojanja nije dobila ni jedne jedine lipe od državnog proračuna! Mi nismo te sreće da svi Bandići ove naše lokalne uprave šakom i kapom nama daju novce i osiguravaju prostore kao što to čine sebi svjetonazorski i vjerski bliskim obiteljaško-teokratskim udrugama. Ili da na primjer članovima i simpatizerima naše Udruge ponude besplatne karte za klizanje ako dođemo na ranojutarnji sastanak! Ako nam građanin Miljenko ne vjeruje slobodan je da nam se javi pa ćemo sjesti i pokazati mu sve bankovne izvode koje još čuvamo u arhivi unatrag nekoliko godina da se i sam uvjeri s koliko to novaca i iz kojih izvora mi raspolažemo. A ako građanin Miljenko ima neoborive podatke da smo mi ipak korisnici proračunskih donacija i sredstava najljepše ga molimo da nas o tome obavijesti! Vjerujte, i mi bi voljeli saznati ako smo dobitnici nekih sredstava skrivenih u nekom birokratskom ormaru! A kao primjer do koje razine može ići laž i obmana može opet poslužiti navedeni članak na portalu narod.hr koji nakon pompoznog naslova zapravo niti jednom riječju ne nudi argumentaciju tvrdnje da se radi o lažnoj optužbi crkve i grada Đakova. No, za one kojima je „sve jasno“ dovoljan je i sam naslov, zar ne!?

No najzanimljivije što se vidi iz ovakvih prigovora je da pojedini građani naše zemlje smatraju neprihvatljivim ako bi na primjer naša udruga bila financirana od sredstava koja su prikupljena i iz njihovih primanja, ali ne smatraju neprihvatljivim da se crkva i religijske zajednice financiraju od poreza prikupljenog iz primanja svih građana! A što su to nego licemjerje i diskriminacija utemeljeni samo i isključivo na „pravu“ brojnijega i jačega!? No, kako bi uopće građanin Miljenko, Pero ili njihov gradonačelnički pandan iz Đakova čuli, zapamtili i uzeli u obzir ovakve informacije kad im crkva i rigidna desnica četvrt stoljeća ispiru mozak stvarajući od njih neznalice, poslušnike i zadrte ljude bez trunka građanske odgovornosti i ljudske otvorenosti i širine te one, inteligentnoj individui tako drage i nasušno potrebne želje za znanjem. Najbolji put da se takve situacije u kojima se djeca i odrasli društveno diskriminiraju i šikaniraju iskorijene je upravo unapređivanje znanja, kvalitetno obrazovanje, koje između ostalog objašnjava i probleme koje donose nacionalizam, svjetonazorska i vjerska zatucanost. No nije stoga slučajnost da se upravo od strane crkve i njenih sljedbenika u četvrt stoljeća postojanja ove naše Hrvatske sustavno blokira i sprječava svaki pokušaj obrazovanja ljudi o njihovim građanskim pravima i obavezama i o njima samima kao biološkim i društvenim jedinkama. Jer njihov interes nisu obrazovani građani koji misle svojom glavom i raspolažu znanjima da to kvalitetno čine nego amorfna masa koja se ponaša u skladu s onom narodnom: pleti kotac kao otac!

I zato dok god će na djelu biti takva diskriminacija da se iz državnih i lokalnih proračuna financiraju djelovanja onih skupina koje su najglasnije upravo onda kada se zalažu za ograničenja tuđih prava, mi ćemo se boriti protiv toga i ukazivati na nepravednost takvog sustava. Dok god će crkva dobivati godišnje stotine milijuna kuna bez polaganja bilo kakvog računa o načinu njihovog utroška, mi ćemo se boriti protiv toga i ukazivati na nepravednost takvog sustava. Dok god će se aktivnosti naše udruge financirati samo i isključivo sredstvima i radom njenih članova, a istovremeno temeljem Vatikanskih ugovora i propisa ove zemlje i iz naših prihoda uzimati porez koji će se davati crkvi i udrugama vjernika da bi oni još više gazili naša prava i ostvarivali sve veća i značajnija posezanja u stečena prava i civilizacijske dosege ovog društva koje je po ustavu građansko, sa odvojenom crkvom od države, mi ćemo se boriti protiv toga i ukazivati na nepravednost takvog sustava. Dok god građani ove zemlje ne budu imali pravo i mogućnost da prilikom ispunjavanja svojih poreznih prijava sami odluče hoće li dio svog poreza dati kulturi, znanosti, sportu, u humanitarne svrhe ili za potrebe religijskih organizacija, mi ćemo se boriti protiv toga i ukazivati na nepravednost takvog sustava. Ukazujemo stoga još jednom građaninu Miljenku i njemu sličnima da nije diskriminacija i napad na njih to što mi ukazujemo na postojanje ovakvih nepravednih i društveno bolesnih odnosa u našoj zemlji, nego smo upravo mi ona strana koja se diskriminira po svakoj osnovi, ali se bez skrupula uzimaju i naša sredstva za provedbu takve rabote.

Ostaje još da razjasnimo pitanje načela koja građanin Miljenko spominje i za koja tvrdi da djelujemo suprotno njima. U ovoj zemlji i društvu na snazi su neke ustavne vrednote koje svaka osoba koja to želi može i sama u Ustavu pronaći, a koje od prve do zadnje za nas predstavljaju upravo onaj vrlo čvrst i jasan okvir načela za koja se zalažemo i aktivno promičemo svojim djelovanjem. Zato bi bilo dobro da svaki građanin Miljenko najprije promisli o kojim i kakvim načelima se tu zapravo radi i koliko se njegove aktivnosti, stavovi, uvjerenja slažu sa i promoviraju taj set društvenih vrednota prije nego što počne nas prozivati da se ne držimo načela. I ako ne bi bilo previše neka promisli sljedeći put kad opet krene neka inicijativa poput one o ustavnom definiranju braka sa koliko ustavnih vrednota se ta i svaka sljedeća slična inicijativa kosi i kolikom boju ljudi oduzima prava garantirana Ustavom ove zemlje.

Konačno, nama ovakvim ateistima kakvi jesmo, da smo kojim slučajem organizirani u nekakvu crkvu ili zajednicu uvjerenja bilo bi ispod časti i potpuno neprihvatljivo uzimati novce ljudi koji nisu naši sljedbenici za naša djelovanja. Bilo bi nam ispod časti slati djecu sa besplatnim kartama financiranima od gradskih vlasti dobivenih zbog obavljanja vjerskih ceremonija na besplatno i povlašteno klizanje, nego bismo pod jednakim uvjetima otkupili određeni broj karata od organizatora i onda dijelili svojim članovima. Bilo bi nam ispod časti na tako sirov i prizeman način napuhavati pohađanje vjerskih ceremonija u potpuno neprimjereno doba dana za male dječje organizme, podmićivati ljude u oskudici i njihovu djecu te već samim tim širiti opseg licemjerja u društvu. Kako to da se ne zapitate zašto crkva baš jaši na indoktrinaciji onih najmanjih, najranjivijih i najpovodljivijih nego zato da od nedoraslog dječjeg materijala izmijesi ljudsku smjesu koja će kad odraste biti još rigidnija, konzervativnija i isključivija od svojih prethodnika, a što zorno vidimo upravo na primjeru našeg društva u zadnjih četvrt stoljeća! Kako to da vama vjernicima, kojima su usta puna morala, sve to nije nemoralno i ispod časti? Kako to da vi ne smatrate moralno upitnim da djeca u školama i njihovi roditelji trpe javnu ili pritajenu prisilu i pritisak te riskiraju da budu označena ako ne idu na vjeronauk umjesto da pokušate shvatiti da mi koji ne vjerujemo nemamo ništa protiv vaše vjere, ali imamo protiv nametanja vašeg svjetonazora u svim mogućim područjima društvenog života pukom logikom i silom navodne većine. A navodne zato jer se svi od reda, od crkve, preko državnih institucija, pa do mnogih vjernika kad god treba provesti neku prisilu pozivate na činjenicu da je u Hrvatskoj oko 85% katolika zato što se toliko ljudi izjasni kao katolici na popisu stanovništva po navici, ili obiteljskoj tradiciji pa čak i pritisku, ili iz konformizma. Pa zašto mi lijepo ne napravimo sustav da se ljudi sami odluče jesu li ili nisu vjernici, kojoj vjerskoj zajednici pripadaju i onda sukladno tome odluče toj vjerskoj zajednici dati jedan postotak svog poreza kao pripomoć u radu!? Pa da vidimo više koliko je stvarno vjernika u ovoj zemlji koji se neće sjetiti da su vjernici samo za Božić ili kad osjete neodoljivu želju da zakinu nekoga za neka prava ili urede nečiji život onako kako ta osoba to ne bi željela. Pa da vidimo kolikom je konačno broju ljudi u ovoj zemlji novčanik tamo gdje im je i religijsko opredjeljenje. 

U Zagrebu, 15. prosinca 2015.

Za Upravni odbor udruge „Protagora“

Zvonimir Mahečić, član UO

Vezani članci

Nema vezanih članaka.

Ključne riječi

crkva, demokracija, diskriminacija, djeca, fundamentalizam, građanska hrabrost, humanizam, kultura, licemjerje, mediji, moral, praznovjerje, sekularizam, sekularnost

Podijeli sadržaj

Komentari na sadržaj:

Da biste komentirali ovaj sadržaj morate se autorizirati u sustav.

Učitavam...

Učitavam komentare...

"Protagora" - Udruga za zaštitu prava ireligioznih osoba i promicanje ireligioznog poimanja svijeta.

Adresa Udruge: Vramčeva 23, 10000 Zagreb

Kontakt e-mail: udruga@protagora.hr