MessageBox

MainMessage

AdditionalInfo

 

Radim...

Working

Ulazak u sustav Zatvori [ X ]

Izaberite način ulaska u sustav:

Pomoću Facebook profila

Ako niste povezali Facebook profil sa korisničkim računom, molimo Vas da ispunite sva tražena polja.

E-mail adresa:
Lozinka:

Ako nemate kreiran korisnički račun za portal Protagora.hr molimo Vas pratite ovaj link.

Predstavljanje knjige "Zašto nisam vjernik"

          Ovaj rukopis  nije zamišljen kao znanstveni rad nego kao (moje) nastojanje da na popularan, uvjerljiv i argumentiran način objasnim razloge svoje nereligioznosti. Oni se  temelje na: općepoznatim i nespornim činjenicama; provjerljivim dokazima, koji su rezultat brojnih empirijskih i znanstvenih istraživanja; egzaktnim statističkim podacima; citatima iz Biblije i Kurana; navodima brojnih teologa i crkvenih dostojanstvenika kao i drugih relevantnih autora znanstvenika.

          Početni poticaj razmišljanju o razlozima zašto su neki ljudi religiozni a drugi nisu bila je u obiteljskoj situaciji: roditelji i braća moje majke bili su vjernici, a očevi ateisti. Drugi važan čimbenik u traženju razloga za (ne)vjerovanje je čest odgovor religioznih na pitanje: odakle im vjera da je to dar ili milost. Kako mi je takav odgovor bio neuvjerljiv, konzultirajući opsežnu  literaturu i postojeća istraživanja, postajao sam sve čvršći u uvjerenju da je stvarni razlog nečije religioznosti sasvim druge prirode,  da je primarno uvjetovan odgojem.

          Ljudi se, naime, ne rađaju kao vjernici, što znači da je genetski faktor isključen. Oni postaju  (ne)vjernici tijekom odgoja u obitelji i društvenoj sredini (uključujući i školu), ali primarno roditeljskim odgojem čija vjerovanja  slijede. Rijetki su slučajevi da se takvo opredjeljenje tijekom života promijeni (izuzetak su SAD). Ako je u ranoj fazi razvoja dijete usvojeno slijedit će (ne)religijsku pripadnost usvojitelja, a ne bioloških roditelja. Čak će, u pravilu, i polubraća rođena od iste majke i očeva različitih (ne)vjerskih pripadnosti, slijediti religiju ili ateizam svojega oca ako se radi o patrijarhalnoj obitelji (izuzetak je u judaizmu gdje djeca slijede religiju majke).

          Za razliku od vjernika čiji su razlozi za religioznost neuvjerljivi ateisti imaju vrlo opipljive, činjenično i racionalno utemeljene, razloge za nevjerovanje. Dok se religije, koje su kao organizirano i institucionalizirano praznovjerje, utemeljene na mitovima, legendama, zamišljenim božanstvima i vjeri u vječni život, ateisti nemaju teškoća na smislen, uvjerljiv i racionalan način objasniti svoju nereligioznost. U tome im mnogo pomažu i same religije svojim proturječjima, nekonzistentnostima, nevjerodostojnošću i promašajima. Svaka od njih ima svoju priču o tumačenju Boga i božje volje, koje su međusobno različite, pa i oprečne, što je i logično, jer se sve svodi na pretpostavke, špekulacije, vjerovanja na slijepo, bez dokaza. Svaka od njih ima  drugačije zahtjeve prema vjernicima u pogledu načina života, zabranama, obećanjima i slično. Islamisti, primjerice, vjeruju da je njihova religija jedina prava  i da će samo njezini pripadnici biti spašeni, kao što, na jednak način, vjeruju i kršćani u spasenje isključivo za kršćane. I unutar samog kršćanstva postoje posve oprečna gledišta, čak i o tako prevažnim pitanjima kao što je porijeklo života i čovjeka, poznata kao evolucionistička i kreacionistička (inteligentni dizajn), odnosno evolucija ili stvaranje.

 

       Nedosljednost  i nevjerodostojnost Crkve očituje se i u činjenici da unatoč priznanju evolucije ne odustaje  od priče o Adamu i Evi unatoč tomu što su dva posve suprotna tumačenja nastanka života i čovjeka. Odgovor zašto je to tako čini se jednostavnim. Ako, naime, nema Adama i Eve nema ni krivnje, nema istočnog grijeha, nema ni iskupljenja ni spasenja, nema vječnog života, nema Isusovog božanskog statusa. Posljedično, odricanjem od izmišljenih praroditelja potkopali bi se i sami temelji biblijskog učenja i kršćanske vjere.

      Kako vjerovati u Stvoritelja koji bi stvorio svijet s toliko zla i razaranja prouzročenih potresima, tsunamijima, orkanima u drugim nesrećama na koje  ljudi nemaju nikakvog utjecaja, i kako vjerovati u Svemogućega koji dozvoljava toliko patnji i pogibija onih koje on beskrajno ljubi?  Religije svojim konzervativizmom, dogmama i krivim tumačenjem nastanka života i drugih pojava  prirodi i društvu usporavaju  znanost i napredak društva. Brojni krvavi međuvjerski sukobi i ratovi, s pozivanjem svake strane na Boga, samo pokazuju da se o Bogu ništa ne zna.

       Kada je riječ o kršćanstvu, osobito o katoličanstvu, tu su promašaji Crkve evidentni. Odnos prema ženama (čak i danas), prema židovima, tijekom povijesti, i homoseksualcima još i danas, to potvrđuju. Tu je i podržavanje reakcionarnih fašističkih režima i kolonizatora, ali i ropstva kroz dugu povijest.

Stoljećima provođena inkvizicija s mučenjem i spaljivanjem „!vještica“ i slobodnomislećih, otkup grijeha novcem (indulgencije), s indeksom, sve do nedavno zabranjenih knjiga, slika je Crkve potkrijepljena činjenicama.  Znanstvenu evoluciju Crkva je priznala, iako vrlo nerado, tek sredinom 20. stoljeća. Doda li se tome i licemjerje u odnosu na ono što Crkva propovijeda i ono kako se ponaša svećenstvo, počevši od skandala većeg broja papa kroz povijest pa do suvremene učestalosti pedofilije i seksualnog zlostavljanja djece od strane svećenika, te njihovo zataškavanje, razlozi su za nevjerovanje očiti. Sve to nisu ni hipoteze ni legende, niti misteriji već neosporne činjenice. Te činjenice ne znače, međutim, negiranje i pozitivnog u Crkvi (Karitas, crkvene komune za liječenje narkomana) osobito u novije vrijeme pod vodstvom pape Franje.

     Jedan je od razloga zašto je teško povjerovati u religijske priče i u činjenici, ako se zanemare manje religije i sekte, da među pet najvećih svjetskih religija postoje velike, čak i do isključivosti, razlike po shvaćanju i tumačenju Boga, božanstva i vječnog života. Tako se u hinduizmu, iako nije jedinstven (čijih sljednika ima nešto manje od milijarde), vjeruje u postojanje velikog broja bogova. Budizam (koji po procjenama obuhvaća nešto manje od milijarde sljedbenika), nema Boga. Iako nije jedinstven budisti vjeruju u karmu i inkarnaciju, teži se prosvjetljenju u nirvani. Tri abrahamske religije, iako se pozivaju na iste izvore, u mnogočemu se značajno razlikuju, a u nekim od najvažnijih pitanja na dijametralno su suprotnim pozicijama. To je slučaj s tumačenjem statusa Isusa. Bit kršćanstva je vjerovanje u Isusa Krista kao sina Božjega i njegovo uskrsnuće bez čega nema spasenja. Judaizam i islam Isusa, međutim, smatraju običnim čovjekom, propovjednikom. Tu nema uskrsnuća što znači da se radi o negiranju samih temelja kršćanstva.   

 

 

 

Vezani članci

Nema vezanih članaka.

Ključne riječi

ateisti, ateizam, crkva, humanizam, moral, religioznost, sekularnost, vjeronauk, znanost

Podijeli sadržaj

Komentari na sadržaj:

Da biste komentirali ovaj sadržaj morate se autorizirati u sustav.

Učitavam...

Učitavam komentare...

"Protagora" - Udruga za zaštitu prava ireligioznih osoba i promicanje ireligioznog poimanja svijeta.

Adresa Udruge: Vramčeva 23, 10000 Zagreb

Kontakt e-mail: udruga@protagora.hr