MessageBox

MainMessage

AdditionalInfo

 

Radim...

Working

Ulazak u sustav Zatvori [ X ]

Izaberite način ulaska u sustav:

Pomoću Facebook profila

Ako niste povezali Facebook profil sa korisničkim računom, molimo Vas da ispunite sva tražena polja.

E-mail adresa:
Lozinka:

Ako nemate kreiran korisnički račun za portal Protagora.hr molimo Vas pratite ovaj link.

#Onokad dopuštamo idejama da budu svete ...iliti 'Zašto pravi katolici vole rak grlića maternice'

Istospolne škole su hit! Makar, trenutno ih promovira Željka Markić i njena klika, a ne-toliko-prešutnu potporu pruža i predsjednica Kitarović. Pardon, gđa Markić već šalje demantije uokolo i inzistira kako je ona tek za „slobodu izbora“, da podržava „pluralnost u obrazovanju“ i „pravo roditelja na odlučivanje“. No, nebitno... Istospolne škole su fantastične. Tko bi bio lud u pluralnom obrazovnom sustavu ne izabrati nešto fantastično – ako na to ima pravo?

Pluralnost i pravo izbora su pojmovi kojih se bojim, godinama prateći taktike kršćanskih fundamentalista u SAD-u. To su pomno izabrane riječi protiv kojih se teško boriti na prvu, a koje su tu da ostave vrata odškrinuta ideologijama – poglavito od strane dominantnih religija – da kroje kurikulum javnog školstva po vlastitoj mjeri. Tako se ti pojmovi redovito koriste kao krinka za negiranje znanstvenih činjenica poput evolucije, reviziju povijesti te guranje uskih moralnih stavova proizašlih iz određene religije. Ukratko, u sekularnom društvu postaje sve teže reći da si za vjerske škole i negiranje evolucije, pa istu stvar pokušaš progurati promjenom brenda u nešto poput „slobode izbora“. Tako ne postoji više kreacionizam, već 'inteligentni dizajn', a poruka više nije anti-evolucijska, već se 'podučava kontroverza'. Nije govno nego se pas posr'o.

No, vratimo se na istospolne škole. Između ostalog, od dotičnih promotora ideje saznajemo da...

'U takvim školama djeca manje izostaju s nastave, postižu bolje rezultate, opuštenija su, manje je anoreksije i muških stereotipa, a postiže se normalnost (???) u odnosu na suprotni spol.'

Zanimljivo. Je li ovo istina? Pa, možda...

I tako ja otvorenog uma krenem provjeravati, čitam članke po internetu, dolazim do novih saznanja. Vidim, primjerice, da postoje mnoge „studije“ koje u zaključcima vrište o pozitivnim stranama istospolnih škola. Isto tako vidim da, kako studije postaju kvalitetnije, odnosno kad počnu kontrolirati faktore poput socio-ekonomskog statusa, prijašnjih akademskih uspjeha promatrane populacije ili sam motivacijski element noviteta, gdje će i loš kurikularni program u svojim ranim fazama nerijetko iznjedriti bolje rezultate – ti pozitivni rezultati počinju izostajati. Štoviše, oni potpuno nestaju.

Sličnu pjesmu pjevaju sve pseudoznanstvene tvrdnje – homeopatija, bioenergija, podzemne vode, akupunktura, molitva... Metodološki upitne studije pokazuju pozitivne rezultate, dok se u onim kasnijim, boljim studijama bilo kakav efekt u pravilu neumoljivo približava k nuli. Ne vjerujete? Provjerite. Preporuka za neloš početak – časopis SCIENCE, svezak 333 iz 2011. godine, članak 'Pseudoznanost istospolnog školovanja' (The Pseudoscience of Single-Sex Schooling).

Istospolne škole tonu i korak dublje, s mnogim potencijalno negativnim posljedicama za učenike.

No, usred svog tobož-racionalnog razmišljanja o temi odjednom shvatim – potpuno sam promašio temeljno pitanje!

Kao kad filozofi amateri pogriješe pri raspravama s temom 'Zašto svemir postoji?'... Pitanje koje uvijek biva neopravdano preskočeno jest – 'Postoji li uopće to zašto?' Tako je i s ovom raspravom. Nadobudno sam krenuo u istraživanje istinitosti navedenih tvrdnji, spreman na iskrenu i racionalnu razmjenu ideja. Nisam imao dovoljno strpljenja da se upitam koje je temeljno pitanje.

Ono, naime, nije 'Je li ovo istina?', već nešto još osnovnije za našu domaću stvarnost – 'Je li uopće bitno da li je ovo istina?'.

O čemu pričam?

Pričam o promiskuitetu. Promiskuitet vodi u pakao. Posljedično, u borbi protiv promiskuiteta je sve dopušteno. Trošak nije bitan, kolateralne žrtve su potpuno opravdane – jer je riječ o spasu mladih duša od pakla samoga.

Nije riječ samo o istospolnim školama, ideološke fronte su mnoge.

Prije nekih desetak dana sam prisustvovao jednom predavanju pri Veleučilištu u Šibeniku (kolegij vezan za studij menadžmenta, profesor će ostati neimenovan). Imao sam veliku čast na vlastite uši čuti sljedeću izjavu, izrečenu pred 60-ak studentica i studenata, punim autoritetom profesora:

„Nemojte se cijepiti protiv HPV-a.“

Naravno, reagirao sam frontalnim atakom pitanjem je li ta izjava temeljena na osobnoj medicinskoj ekspertizi ili je možda riječ o službenom stavu Veleučilišta u Šibeniku. Stav je na to ublažen na (parafraziram):

„Nemojte se cijepiti ako ste vjerni ili ste imali jednog do dva partnera.“

Neumoljivo sam ostao pri svom pitanju, na koje nisam dobio odgovor do kraja predavanja.

Dakle – promiskuitet. Nije li apsurdno u ovom slučaju citirati službeni stav Hrvatskog Zavoda za Javno Zdravstvo, kad je stav Zavoda temeljen na činjenicama, a ovaj drugi na dogmatičnoj ideologiji koja se ne da propitkivati? Batina je iz raja izašla, a onaj tko štedi šibu mrzi sina svog. Svi dobri katolici to znaju. Ako je promiskuitet težak grijeh, a potencijalna posljedica promiskuiteta rak grlića maternice, tko smo mi da se uplićemo u Božju volju? Neka joj, dobila je što je tražila. Kurva.

Ako vam nerealno zvuči snaga svetih ideja koje toleriramo u ljudskim glavama, podružite se malo s onima koji ubijaju zbog crteža Muhameda.

Jasno je da nisu bitni rezultati u školama. Bitno je da se curice i dječaci ne druže. Ne upoznavaju bez nadzora. Ne dodiruju. Ne razmjenjuju nježnosti, poljupce. Jer promiskuitet.

A ono najbitnije? Da ne budu pederi i lezbe. Zvučim ekstremno? Ne, pričam o 'normalnosti prema suprotnom spolu'.

To je frazem koji nisam nikad čuo. Gotovo da mi je promakao. Mislim da ga je rijetko tko komentirao, a ako da, tumačenje je bilo vezano za navodnu zabranu zaljubljivanja dječaka i djevojčica. Međutim, ne mogu se oduprijeti dojmu da je riječ o nečemu puno perfidnijem.

Kako se određeni tipovi dogmatika kreću među „svojima“, tako razviju i svoj sleng, koji ostaje postojan jer u pravilu ne bude izazvan kritičkim podražajima iz izvanjskog svijeta. A kako mi se nije činilo o nekoj ad hoc konstrukciji, pade mi na pamet oguglati na engleskom, jer uistinu ne bi bilo prvi put da uvozimo ideje od zatucanog segmenta anglosaksonske populacije (vidi: „sloboda izbora“).

Gle čuda, prvi rezultat kad upišem 'normality opposite sex' u svevišnji Google bude knjiga sljedećeg naslova:

'BITKA ZA NORMALNOST: VODIČ ZA (SAMO)TERAPIJU HOMOSEKSUALNOSTI'

U originalu – The Battle for Normality: A Guide for (Self-)Therapy for Homosexuality, autor Gerard J. M. van den Aardweg.

Zanimljiv je ne samo naslov, već i prva stranica koju Google otvori povezana s traženim pojmom. Riječ je o stranici 35, a sad ću prenijeti jedan slijed misli s te stranice:

U normalnim slučajevima, dječakov se instinkt oponašanja, nakon treće godine, spontano usmjerava k muškim uzorima: otac, braća, ujaci, učitelji i, u pubertetu, drugi muški heroji. Potreba za oponašanjem kod djevojčica se manifestira prema ženskim uzorima. Ovo je najbolje promatrati kao urođenu osobinu vezanu za spol. Neki dječaci će oponašati članove suprotnog spola više od vlastitog, i to zbog dva faktora: prisilno su gurnuti u ulogu suprotnog spola, a u isto vrijeme ih se obeshrabruje od oponašanja vlastitog oca, braće i drugih muškaraca. Prirodan instinkt oponašanja vlastitog spola se guši u kombinaciji manjka potpore s jedne strane i viška nagrada za oponašanje suprotnog spola s druge.

Slučajnost?

Jer, naime, dječaci postaju pederi kad ih snažni muškarci iz okoline odbace, a žene iz okoline prigrle. Dakle, lijek je jednostavan – izolirati dječake od djevojčica. Ako se i osjete neprihvaćeni od strane muškog društva, barem neće imati žensko društvo za oponašati i neće postati pederi! Jer homoseksualnost je hir, izbor, poremećaj. Svo troje.

Mislim da me nos u ovom slučaju nije izdao, jer ta 'normalnost prema suprotnom spolu' je mirisala na jedno. Hetero. Normativnost.

Kako kaže Wiki:

Heteronormativnost se može definirati kao pretpostavka da su svi ljudi heteroseksualni, odnosno, da je heteroseksualnost idealna i superiorna u odnosu na homoseksualnost ili biseksualnost. Drugim riječima, heteronormativnost je svjetonazor koji heteroseksualnost smatra društvenom normom, jedinom mogućom seksualnom orijentacijom, te insistira na tome da jedini ispravni seksualni i bračni odnosi jesu odnosi između osoba različitog spola. Kao posljedica, heteronormativni svjetonazor pretpostavlja podudarnost biološkog spola, spolnosti, rodnog identiteta i rodnih uloga. Heteronormativnost se povezuje s heteroseksizmom i homofobijom.

 

I tako ja u ovom trenutku prestajem s ovim tekstom i razumnom raspravom. Podržavam istospolne škole. Jer pederi i lezbe su bolesni i, ono važnije, grešni. Istospolne škole će nas spasiti od pedera i lezbi tako da se dječaci i djevojčice neće družiti u formativnim godinama i tako početi oponašati suprotni spol. Jednostavno, jasno i prioritetno.

Kao što nas je istospolna Crkva spasila od (istospolne) pedofilije.

Komentari na sadržaj:

Da biste komentirali ovaj sadržaj morate se autorizirati u sustav.

Učitavam...

Učitavam komentare...

"Protagora" - Udruga za zaštitu prava ireligioznih osoba i promicanje ireligioznog poimanja svijeta.

Adresa Udruge: Vramčeva 23, 10000 Zagreb

Kontakt e-mail: udruga@protagora.hr