MessageBox

MainMessage

AdditionalInfo

 

Radim...

Working

Ulazak u sustav Zatvori [ X ]

Izaberite način ulaska u sustav:

Pomoću Facebook profila

Ako niste povezali Facebook profil sa korisničkim računom, molimo Vas da ispunite sva tražena polja.

E-mail adresa:
Lozinka:

Ako nemate kreiran korisnički račun za portal Protagora.hr molimo Vas pratite ovaj link.

Galileo je još na sudu

Prof. emeritus Sveučilišta Sapienza, Marcello Cini, poslao je 14. studenoga 2007. otvoreno pismo rektoru Sveučilišta Renatu Guariniju u kojem izražava svoje razočaranje zbog rektorove odluke da pozove papu Benedikta XVI. da održi tzv. Lectio Magistralis na otvorenju akademske godine na Sapienzi. On, naime, smatra da su stavovi pape Ratzingera reakcionarni i da rektorova odluka nije u skladu sa 705-godišnjom tradicijom laiciteta i autonomnosti sveučilišta. Nekoliko dana kasnije grupa od 67 profesora upućuje drugo, ovaj put interno, pismo rektoru u kome mu predlažu da otkaže Papin govor. Obrazložili su to, među ostalim, navodeći kako je "15. ožujka 1990., tada još kardinal, Joseph Ratzinger u govoru u Parmi ponovio tvrdnju filozofa Feyerabenda da je "crkveni proces protiv Galileja bio opravdan i pošten".

Čudesna otkrića

Rektor Guarini nije otkazao poziv, a ovo pismo, iako privatno, netko je poslao medijima. Počinju studentski prosvjedi i kontraprosvjedi. Papa sam otkazuje posjet. Počinje nova faza sukoba znanosti i vjere.

Proces koji je inkvizicija vodila protiv Galilea do danas je simbol sukoba znanstvenika i crkvenih autoriteta oko tumačenja prirode svijeta i utjecaja na život ljudi

Početak toga sukoba je tzv. slučaj Galileo iz prve polovice XVII. st. Talijanski fizičar Galileo Galilei u jesen 1610. izradio je teleskop i usmjerio ga u noćno nebo. Njegova otkrića su čudesna. Mjesec je stjenovito tijelo slično Zemlji, a ne savršen astralni objekt. Venera pokazuje faze, što je izravan dokaz da se ona vrti oko Sunca. Oko Jupitera kruže četiri male zvjezdice, što pokazuje da nije Zemlja jedini centar vrtnje u svemiru. Sunce ima pjege, koje pokazuju da rotira. Na nebu je mnoštvo zvijezda, nevidljivih prostim okom, gdje god se usmjeri teleskop.

Galilejeva otkrića snažno podupiru tzv. heliocentričnu teoriju svemira poljskog astronoma Nikole Kopernika. To potpuno ruši dotadašnju sliku svijeta izgrađenu uglavnom na biblijskoj Knjizi postanka, prema kojoj je Zemlja centar svijeta i oko nje se vrte svi nebeski objekti. Postoji nebo na koje su obješene zvijezde i raj u nebu kao fizičko mjesto.

Nerješiv problem

Crkva se našla pred skoro nerješivim problemom. Ako je Galilejev svijet istinit, kako prihvatiti tu novu sliku svijeta, a da biblijska slika, a s njom i pozicija Crkve, ostane neprikosnovena?

U veljači 1616. papa Pavao V. i vrlo moćni kardinal Robert Bellarmine (u to doba član Inkvizicije i kongregacije Indeksa zabranjenih knjiga) odlučuju da se knjiga Nikole Kopernika i njegov astronomski sustav stave na Indeks zabranjenih knjiga i da se "sve druge knjige, koje naučavaju isto, također zabrane". Galileju osobno naređuju da prestane podržavati, braniti i naučavati Kopernikov sustav. Jednostavno rečeno, u prvom nesuglasju znanosti i vjere moćni ljudi vjere zabranjuju znanost. Ovo je praktično dovelo do prestanka astronomskih istraživanja, a i velikog znanstvenog pada u Italiji koja je dotle bila vodeća zemlja u obrazovanju i znanosti. Galileo se nikako nije mogao pomiriti s tim. Tražio je sve moguće načine da zaobiđe nametnute zabrane. Priliku vidi u izboru svog prijatelja kardinala Maffea Barberinija za papu Urbana VIII. i 1633. objavljuje knjigu "Dialogo…" u kojoj raspravlja o Kopernikovu sustavu i iznosi argumente za i protiv. Njegova je ideja na neki način olabaviti stegu i ponovo omogućiti znanstvena istraživanja.

Nesmiljen progon

Odgovor Crkve bio je brz i strašan. Galileo mora doći u Rim pred Inkvizicijski sud. Formalna je optužba da je prekršio zabranu izdanu mu 1616. da ne podržava, brani i naučava Kopernikovu teoriju. Galileo je proglašen heretikom drugog stupnja (od tri moguća) i stavljen u kućni pritvor. Morao se javno odreći Kopernikove teorije, a njegova je knjiga dvjesto godina ostala na popisu zabranjenih.

No, daljnji razvoj znanosti, u sredinama u kojima ga Crkva nije mogla zaustaviti, dao je Galileju za pravo. Crkva je Kopernikovu teoriju prihvatila 1822., kad je već cijeli svijet ismijavao naučavanje crkvenih znanstvenika. Tada je Inkvizicija, bez ikakva spomena Galileja ili Kopernika, donijela načelan stav da se izdavanje knjiga koje tretiraju gibanje Zemlje kao zbiljsko ne smije više priječiti. Razvoj znanosti u 19. stoljeću, naročito geologije koja je utvrdila starost Zemlje bitno većom od biblijskih 6000 godina, zatim teorija evolucije, nagli razvoj tehnike i spoznaja o prirodi tvari postavljaju znanost kao primarnu disciplinu ljudske spoznaje o prirodi. Crkva se, naravno, žestoko opirala silaznoj putanji svog utjecaja, no ipak je papa Lav XIII., u svojoj enciklici Providentissimus Deus, 1893. morao konačno priznati da Biblija nije izvor prirodoznanstvene spoznaje nego da je to knjiga, pisana simbolički, koja se ima tumačiti prema dosezima znanosti. Galilej dobiva mjesto pionira znanosti i jedne jedne od prvih žrtava sukoba s Crkvenim autoritetima. Njegovo ime postaje simbol sukoba znanosti i vjere. Tek sto godina nakon Galilejeve smrti Crkva je dopustila da se njegovo tijelo prenese na istaknuto mjesto u crkvi Svetog Križa u Firenci i da mu se podigne nadgrobni spomenik.

Rektor sveučilišta Sapienza Renato Guarini (desno) pozvao je i uvažio zahtjev 67 profesora da se Papi otkaže govor na sveučilištu        

Prvi papa koji je javno rekao nešto pozitivno o Galileju bio je Pavao VI. 1965. Spomenuo ga je uz Michelangela i Dantea kao velike umove Toskane. Stanoviti preokret dogodio se 1979. na sjednici Pontifikalne akademije znanosti, posvećenoj stotoj obljetnici rođenja Alberta Einsteina. Papa Ivan Pavao II. održao je govor i pomalo neočekivano usred njega spomenuo Galileja. Rekao je da je "Galileo puno propatio u rukama ljudi i organa Crkve" i priznao da se prema njemu postupalo nepravedno te da mu je nanesena nepravda.

Često se raspravljalo o razlozima Ivana Pavla II. da počne proces stanovite rehabilitacije Galileja. Taj je papa bio svjestan mnogih grešaka Crkve u povijesti i za njih se ispričavao, što u Crkvi nije uvijek izazivalo odobravanje.

No, meni se čini da je Ivan Pavao II. imao neku osobnu, skoro grčevitu potrebu pomiriti znanost i vjeru te tako sačuvati vjeru pred navalom znanstvenih spoznaja, ali ne proglašavanjem dogmi, znanstveno potpuno besmislenih, kao što su radili pape u 19. i 20. stoljeću.

Pokušaj Ivana Pavla II.

U listopadu 1980. francuski kardinal Paul Poupard objavio je da je, prema Papinim željama, počelo proučavanje Galilejeva slučaja, a u srpnju 1981. objavljeno je da je i formalno osnovana komisija. Komisija je radila 11 godina tijekom kojih je održano sedam sastanaka. Njezin je rad bio dosta izmaknut od javnosti.

Onda je iznenada 15. ožujka 1990. u jednom govoru u Parmi, Galileja je spomenuo i tadašnji prefekt Kongregacije za nauk vjere (nasljednice nekadašnje Inkvizicije) kardinal Jozeph Ratzinger. Govorio je o ograničenjima znanosti i kao potvrdu za svoje teze naveo različite načine na koje se promatra Galilejev slučaj. Prvo je citirao marksističkog filozofa Ernsta Blocha koji je, polazeći od relativnosti gibanja gdje je važan samo međusobni odnos tijela, zaključio da stari geocentrički sustav "…ima pravo ostati vjeran svojoj metodi očuvanja pozicije Zemlje u odnosu prema ljudskom dostojanstvu…", a zatim je citirao dvije rečenice iz knjige "Against method" austrijskog filozofa (agnostika i skeptika) Paula Fayerabenda: "U doba Galileja Crkva je bila vjerodostojnija u argumentaciji nego Galileo. Proces protiv Galileja bio je opravdan i pošten". Već tada je bilo prosvjeda protiv te njegove izjave. No, činjenica je da je on te riječi izrekao potpuno afirmativno, pa je čak i sam Fayerabend polemizirao s njim, izjavivši da ga je Ratzinger pogrešno razumio.

Bunt znanstvenika izazvala izjava kardinala Ratzingera iz 1990. da je crkveni proces protiv Galilea bio opravdan i pošten. Novi sukob rasplamsao je rektorov poziv Papi Ratzingeru da održi govor na početku studijske godine

Ali 4. svibnja 1990., samo mjesec dana nakon tih Ratzingerovih izjava, državni tajnik Agostino Casaroli pozvao je kardinala Pouparda da koordinira završni rad komisije. Poupard je podnio izvješće na sjednici Pontifikalne akademije 31. listopada 1992. U izvješću komisije, među ostalim, stoji da Galileo nije shvatio da nema dokaz za kopernikanizam, da teolozi onoga doba nisu pravilno razumjeli Sveto pismo i da je Crkva prihvatila kopernikanizam netom nakon što je dan dokaz. Kardinal Poupard još je pridodao da su Galilejevi suci djelovali u dobroj vjeri, ali da su odbili njegove teorije jer su bili "…nesposobni razdvojiti vjeru od stare kozmologije… Ova subjektivna greška suđenja, nama danas tako jasna, navela je suce da donesu disciplinsku mjeru zbog koje je Galileo puno propatio…" Dakle, Galileo je dosta kriv, nešto su krivi i teolozi, Crkva nije kriva, a neki suci su u dobroj vjeri donijeli disciplinsku mjeru. A Galileo je do danas ostao osuđeni heretik. Nikad nije poništena ni zabrana naučavanja Kopernikove doktrine.

Ratzinger vraća sat

Ono što znanstvenici danas očekuju jest da Crkva postupi po jednoj jedinoj rečenici iz Deklaracije o vjerskoj slobodi II. Vatikanskog koncila: "Svi ljudi moraju biti slobodni od pritisaka bilo pojedinaca, bilo društvenih skupina ili bilo koje ljudske vlasti, i to tako da u vjerskim stvarima nitko ne bude prisiljen raditi protiv svoje savjesti, ni sprečavan da radi po savjesti" i da u tom svjetlu sagleda slučaj Galileo.

Nažalost, papi Ivanu Pavlu II. to nije uspjelo. Ako danas, nakon svih dokumenata znanih o slučaju Galileo i svih tisuća knjiga napisanih o tome, netko u Crkvi, pa makar i papa, smatra da je proces protiv Galileja bio opravdan i pošten, tada taj zbilja ne treba imati nikakav odnos spram znanosti. Fizičari Sapienze zato imaju puno moralno pravo. Crkvi mora biti jasno da fizičari neće nikad zaboraviti Galileja.

Znanost nema nikakvih problema s vjerom i ne širi se na račun vjere. Znanost se širi na račun neznanja. Ako se tamo nalazi vjera, onda to nije problem znanosti nego problem vjere same. No, tada taj problem vjera treba riješiti unutar sebe, a ne priječiti znanost da ulazi u područje neznanja pa da se tako očuva vjera. Ovdje je slučaj Galileo prava paradigma tog procesa.

[dr. Đuro Drobac, viši znanstveni suradnik Instituta za fiziku u Zagrebu]

Komentari na sadržaj:

Da biste komentirali ovaj sadržaj morate se autorizirati u sustav.

Učitavam...

Učitavam komentare...

"Protagora" - Udruga za zaštitu prava ireligioznih osoba i promicanje ireligioznog poimanja svijeta.

Adresa Udruge: Vramčeva 23, 10000 Zagreb

Kontakt e-mail: udruga@protagora.hr