MessageBox

MainMessage

AdditionalInfo

 

Radim...

Working

Ulazak u sustav Zatvori [ X ]

Izaberite način ulaska u sustav:

Pomoću Facebook profila

Ako niste povezali Facebook profil sa korisničkim računom, molimo Vas da ispunite sva tražena polja.

E-mail adresa:
Lozinka:

Ako nemate kreiran korisnički račun za portal Protagora.hr molimo Vas pratite ovaj link.

Izaberi pravu bajku

Već je otprije poznato da u Hrvatskoj djecu od samog početka uvlače u katoličku religiju. Ateistički roditelji dobiju slom živaca kada teta u vrtiću „promovira“ religijske vrijednosti. Sudeći prema reakcijama roditelja, forsiranje religijskog odgoja zavisi od slučaja do slučaja, pa ga negdje nema, a negdje odlazi u ekstreme (primjerice u Osijeku). U međuvremenu, u sklopu desetog tjedna cjeloživotnog učenja, vlada je putem društvenih mreža pozvala građane da se odazovu onime što smatraju prikladnim ponuđenim programima. Među njima se ističu paneli u Rijeci pod nazivom „Važnost vjere u životu predškolskog djeteta“ i „Zašto vjerski odgoj u vrtiću?“.

Bez potrebe za nekakvim panelima, odmah vam mogu reći, religija djeci nije potrebna. Međutim, djeca su iracionalna bića. Serviranje hladne stvarnosti ih neće oduševiti i može ih negativno oblikovati. Djeci treba mašta, fikcija i fantazije. Prezentirajući vrijednosti poput učenja, promišljanja, kreativnosti i pravednosti, pritom ih zapakiravši u spomenute potrebe, možemo ih približiti djeci i napraviti dobar prvi korak u formiranju pozitivnih ljudi budućnosti. Tome u principu i služe basne i bajke. Priče s malo čarolije, katkada s manjka logike (zašto bi recimo dobra vila posjetila samo pepeljugu, a ne i ostale pristojne maltretirane djevojčice), malo vas zabave, malo zastraše, ali i prenose brojne humanističke vrijednosti. Da ne nabrajam sve basne i bajke na svijetu, spomenimo samo neke: „Snjeguljica“, „Ljepotica i zvijer“, „Lisica i roda“ ili priča o Isusu Kristu... UPS! Pardon, sada se nekih 95% Hrvatske zgraža zbog mojeg amoralnog bezobrazluka. Takav sam sigurno zato što nisam prihvatio Spasitelja, pomislit će.

Čisto da znate i te kako ga prihvaćam. Prihvaćam njegove dve temeljne parole: Ljubim bližnjeg svoga kao i samog sebe (neovisno kakve su mu seksualne želje, boja kože ili uvjerenje) i ne činim drugima ono što ne želim da se radi meni (primjerice, ograniče neka prava samo zato jer meni smetaju). Priča o Isusu Kristu teoretski može biti sjajna za djecu. Ima čarolije, pozitivna učenja o skromnosti, hrabrosti i požrtvornosti. Doduše, ima onaj dio s nabijanjem na križ koji bi neke mogao zabrinuti. Međutim, nema tu nešto više krvi nego kod „Trnoružice“, a i budimo iskreni, djeca vole nasilje. I na kraju, Isus čak ima i onaj dio o sretnom završetku za vijeke vjekova. Sasvim dobra bajka. No, problem je što reći da je to bajka biva shvaćeno jednako kao da ste nekome opsovali majku. Jer ljudima iza te bajke nije cilj da vas nečemu pouče, već da vas uvjere da je to stvarnost, kako bi upravljali vašim životom pod prijetnjom uskraćivanja blagodati iz bajke.

Religija nije potrebna djeci, no bajke jesu. Do onoga trenutka kada društvo ne bude bilo spremno priču o Isusu Kristu, krajnje moraliziranu i uz suvremeniji prijevod, čak i zanimljivu, prikazati kao bajku i metaforu, dotle joj u vrtiću ne može biti mjesto (kao i nijednoj drugoj predoslovno shvaćenoj priči).

Ivor Kruljac

 

Vezani članci

Nema vezanih članaka.

Ključne riječi

ateizam, demokracija, diskriminacija, djeca, dogmatizam, ideologija, isus, obrazovanje, pogodovanje, sekularnost, vjeronauk

Podijeli sadržaj

Komentari na sadržaj:

Da biste komentirali ovaj sadržaj morate se autorizirati u sustav.

Učitavam...

Učitavam komentare...

"Protagora" - Udruga za zaštitu prava ireligioznih osoba i promicanje ireligioznog poimanja svijeta.

Adresa Udruge: Vramčeva 23, 10000 Zagreb

Kontakt e-mail: udruga@protagora.hr