MessageBox

MainMessage

AdditionalInfo

 

Radim...

Working

Ulazak u sustav Zatvori [ X ]

Izaberite način ulaska u sustav:

Pomoću Facebook profila

Ako niste povezali Facebook profil sa korisničkim računom, molimo Vas da ispunite sva tražena polja.

E-mail adresa:
Lozinka:

Ako nemate kreiran korisnički račun za portal Protagora.hr molimo Vas pratite ovaj link.

Rekonvista novog rektora

Rekonvista novog rektora

Izbor dekana Filozofskog fakulteta Damira Borasa za novog rektora Sveučilišta u Zagrebu rezultirao je proljetos živom i široko rasprostranjenom javnom polemikom čijim odjecima svjedočimo i danas. Predmet rasprave bio je njegov otvoreni zaziv specifičnog moralnog kodeksa, odnosno iskazana želja da najveća hrvatska visokoobrazovna institucija “postane ono čemu težimo – mjesto temeljnih biblijskih vrijednosti koje se danas, nažalost, ne poštuju”. U međuvremenu je Boras i oficijelno preuzeo rektorsku dužnost, uz nedavnu pompoznu inauguraciju koja će mnoge podsjetiti na liturgiju s fundamentima u onomad proklamiranom sakralnom ishodištu.

 

Redakcija ovog mjesečnika uto je pak dospjela u posjed dokumenata koji otkrivaju da se dotični svečar već tad bio zaokupljao sasvim konkretnom organizacijom budućega višeg sklada povjerenog mu akademskog sistema s kraljevstvom Božjim na zemlji. Riječ je o aktima upravljenim na povezivanje Filozofskog fakulteta i Katoličkog bogoslovnog fakulteta, oba u sastavu istog Sveučilišta, a za izvedbu zajedničkih dvopredmetnih studija. Ali studija isključivo u jednom smjeru, onom kuda stupaju bogoslovi željni, s nekog višeg razloga, dodatnog nauka i diplome iz humanističkih i društvenih znanosti u najobuhvatnijem rasponu ponuđenih disciplina od kroatistike i stranih jezika do sociologije i filozofije. Kao što ćemo vidjeti, Damir Boras će im na tom putu odsudno pripomoći da elegantno zaobiđu niz formalnih i suštinskih prijepora koji su dosad onemogućavali realizaciju institucionalnog jedinstva, a u krunskoj mjeri i političkog, uz novonastale ekonomske relacije.

 

Nije zgorega pripomenuti da se dakle sve zbivalo u gotovo polugodišnjem razdoblju za kojega je današnji rector magnificus već bio izabran na tu poziciju, ali je i dalje vršio funkciju dekana Filozofskog fakulteta. Materijal koji je Boras tako pripremio u svom dekanatu i pustio ga u službeni opticaj, dočekat će ga na stolu njegova rektorata. Prije spomenute inauguracije, predmetom se bavio i rektor na odlasku Aleksa Bjeliš, no čiji kratki proceduralni upliv neće promijeniti matični tok procesa. Ipak, skrenut će nam efikasno pažnju na stanovite ključne momente kojima ćemo se u ovom članku najviše i posvetiti.

 

Prije toga, uvodno još dodajmo kako zahvaljujući ovom slučaju postaje očito da se gore navedena javna rasprava o nastupnim riječima Damira Borasa iscrpila na pitanjima odnosa teološkog diskursa i općedruštvenog konteksta. Propitivale su se i pozicije moći, ali teško da je itko očekivao kako će se utjecanje milosti Božjoj tako skoro i obuhvatno materijalizirati unutar visokoobrazovnog polja. Materijalnost nije ovdje slučajan pojam, jer će se itekako opipljivi motivi akcije Borasa, kao i drugih zainteresiranih u ovom slučaju, pokazati činjenicom iznad i mimo svih duhovnih zasada.

 

Ne možemo pritom sa sigurnošću tvrditi da se, govoreći o drugima, nešto od pretpostavljene međuzavisnosti tiče i primjerice dekana Katoličkog bogoslovnog fakulteta Tončija Matulića koji je također glasao pri izboru novog rektora, kao član sveučilišnog Senata. Glasanje je bilo tajno, pa je nemoguće doznati istinu o eventualnom njegovu zaduživanju budućeg prvog čovjeka Sveučilišta u Zagrebu. Svejedno ne želimo tek izokola aludirati na tu mogućnost, jer su efekti Borasova izbora pred Senatom na poslovanje Matulićeva fakulteta, ako se sve bude odvijalo po zadanom planu, krajnje indikativni. Baš kao i rečeni Borasov proboj kroz administrativne prepreke, u ime zagrebačkih katoličkih bogoslova. Opis tog manevra najbolje je započeti uvidom u poziv članovima vijeća Filozofskog fakulteta, upućen 23. svibnja, za osmu godišnju sjednicu najvišeg i najutjecajnijeg tijela te institucije. Pod točkom 86. dnevnog reda navedena je bila “Suradnja s Katoličkim bogoslovnim fakultetom”.

 

Sjednica je održana 29. svibnja, a u njezinu zapisniku stoji da je prodekanica za studijske programe Ivana Franić najprije pojasnila da se radi “o podršci Fakultetskog vijeća inicijativi Katoličkog bogoslovnog fakulteta za zajedničko izvođenje studija”. Iznesena je usporedba sa suradnjom između Muzičke akademije i Filozofskog fakulteta, a na koji će se model kasnije pozvati i Boras. Prodekanica je napomenula kako je to “jedan od načina i mogućnosti i potencijala Filozofskog fakulteta da bude prepoznat i šire unutar Sveučilišta”, te je istaknuto i mišljenje fakultetske uprave da je inicijativa Katoličkog bogoslovnog fakulteta “jedan od koraka koji je na tragu ovog s Muzičkom akademijom”, uz nadanje da će biti “još takvih inicijativa”.

 

Otvorena je zatim rasprava i uputno je da ovdje predočimo zapisničku bilješku u cijelosti, bez izmjena. “Dr. sc. N. Škrbić Alempijević pozdravila je inicijativu i upitala koji su daljnji koraci. Naime, pri Odsjeku za etnologiju i kulturnu antropologiju ima više nastavnika koji se dosta intenzivno bave pitanjima antropologije religije. Dr. sc. D. Boras istaknuo je da suradnja može biti dvosmjerna i to se može dogovoriti. Katolički bogoslovni fakultet već ima jedan takav studij, studij crkvene glazbe, i oni su jako zainteresirani za suradnju ali također nisu jedini. Dekan je rekao da je otkad je izabran za rektora imao kontakte s PMF-om, neki žele još neke stvari proširiti no to će sve biti jasnije u budućnosti. Naglasio je da pozdravlja ovakvu inicijativu jer je to zapravo dobar način da se proširi ponuda Filozofskog fakulteta, a to je istaknuto i u programima obaju kandidata za dekana.”

 

“Dr. sc. M. Polić Bobić postavila je pitanje čiju diplomu student dobiva završavanjem takvog studija. Dekan je odgovorio da se dobiva diploma Katoličkog bogoslovnog fakulteta s naznakom da se dio studija izvodi na Filozofskom fakultetu. I. Rukavina zamolio je da se naše studente pravovremeno upozori na mogućnost takvog (na ovome mjestu u zapisniku, očito uslijed propusta, nedostaje neka riječ ili više njih, op. I. L.) iz praktičnih razloga jer je moguće da će primjerice pri zapošljavanju u srednje škole imati prednost onaj student koji ima položeno i na KBF-u nešto i smjer na Filozofskom fakultetu. Dr. sc. D. Boras odgovorio je da postoji takva mogućnost.”

 

“Dr. sc. Z. Kovač podržao je taj smjer interdisciplinarnosti i zamolio za informaciju o kojim studijskim grupama KBF-a se radi. Dr. sc. D. Boras odgovorio je da u ovom trenutku postoji samo jedna grupa i s tim upisima bi se počelo u akad. god. 2015./2016. Dr. sc. I. Franić dodala je da se radi o studiju religijske pedagogije i katehetike i to bi bio jedini studij koji se može kombinirati s našim studijem. Prodekanica dr. sc. B. Galić nadovezala se i rekla da se radi o studiju vjeronauka odnosno vjeroučiteljima. Dr. sc. D. Boras potvrdio je i zamolio Vijeće ukoliko više nema pitanja, da podrži inicijativu za suradnju s Katoličkim bogoslovnim fakultetom, a dalje će se sve rješavati ugovorima između Filozofskog fakulteta i Katoličkog bogoslovnog fakulteta koje potpisuju dekani.”

 

Dekanski manevri budućeg rektora

 

Naposljetku je dodano još i da je vijeće javnim izjašnjavanjem uz deset suzdržanih glasova, od preko 70 prisutnih, donijelo odluku o podržavanju inicijative za suradnju, te je dekan ovlašten da potpiše ugovor. Na idućoj, devetoj sjednici vijeća, održanoj 27. lipnja, Damir Boras podnio je izvještaj koji također čitav prepisujemo: “Na temelju odluke Fakultetskog vijeća o podršci inicijativi za suradnju s Katoličkim bogoslovnim fakultetom, kao dekan sam 12. lipnja potpisao s Katoličkim bogoslovnim fakultetom Ugovor o provedbi zajedničkih preddiplomskih i diplomskih dvopredmetnih studija koji je pravno identičan već davno sklopljenom ugovoru s Muzičkom akademijom u Zagrebu što je ujedno i model prema kojem će Fakultet biti otvoren i drugim sastavnicama na Sveučilištu. Predviđa se da će se na preddiplomskoj studiji početi izvoditi 2015. godine.”

 

U međuvremenu, Aleksa Bjeliš zatražio je mišljenje o potpisanom ugovoru od Mirjane Hruškar, predsjednice Odbora za upravljanje kvalitetom Sveučilišta u Zagrebu. Iz priloženog teksta samog ugovora vidljivo je da se studij Religijske pedagogije i katehetike može kombinirati “sa svim dvopredmetnim studijima koji se izvode u sustavu 3+2 i 4+1 na Filozofskom fakultetu”. Prioritetne kombinacije i maksimalne kvote po njima određivale bi se prema potrebi svake akademske godine, dakako u suradnji dvaju fakulteta.

 

Razredbeni ispit za upis na studij polagao bi se samo na Katoličkom bogoslovnom fakultetu, pa studenti ne bi ulazili u upisne kvote Filozofskog fakulteta. Financijske obaveze studenti bi podmirivali na Katoličkom bogoslovnom fakultetu, koji bi Filozofskom fakultetu plaćao naknadu za upisane ECTS bodove. Studentima koji završe studij, diplomu i dopunsku ispravu izdavao bi Katolički bogoslovni fakultet, a u njoj bi bio naveden i Filozofski fakultet. Ugovor je potpisan na neodređeno vrijeme, dok mogućnost dvosmjernosti koju je spomenuo Damir Boras nije njime predviđena ni načelno.

 

Mirjana Hruškar odgovorila je Bjelišu s nadnevkom 29. rujna, netom prije negoli će rektor na odlasku predati dužnost. Mišljenje se odbora dade svesti na zaključni nalaz da “ne postoji pravni osnov za realizaciju Ugovora”. Većina primjedbi tiče se naime činjenice da Katolički bogoslovni fakultet nema akreditiran nijedan studijski program kao dvopredmetan, odnosno da nema dopusnicu s mogućnošću organiziranja zajedničkog studija s drugim domaćim visokim učilištem. Povrh toga, odbor nalazi da je financijski aranžman između dviju institucija nejasan i da, uostalom, za predviđene dvopredmetne programe ne postoje ni zakonski odobreni akademski nazivi koje bi se navelo u diplomi.

 

Ipak, mišljenje odbora nije obvezujuće, a i akreditacije za studijske programe izdaje si upravo sveučilište samo. I tek s obzirom na to postaje u potpunosti jasno što znači činjenica da je dekan Boras proslijedio inicijativu Katoličkog bogoslovnog fakulteta rektoru Borasu. No obratimo posebnu pažnju na interes koji dva fakulteta nalaze u takvoj suradnji. Inicijator, Katolički bogoslovni fakultet, dobit će novi studijski sadržaj, uz pothvat dodatnog prodora među sasvim svjetovne znanosti. Netko će s razlogom primijetiti da bi određene nove kolegije za kojima sad posežu na Filozofskom fakultetu, bogoslovi mogli uvesti i na svojoj instituciji. Tamo već postoji nastava iz raznih predmeta socioloških, općefilozofskih, povijesnih, pedagoških itd.

 

Ali studenti s njima ne mogu dobiti i dodatno zvanje, nego samo neka parcijalna znanja iz tih područja, ona koja će im koristiti u poslu vjeroučitelja. Gotovo svi studenti koji završe studij Religijske pedagogije i katehetike, kao što je naznačeno u citiranom zapisniku, potom se zapošljavaju u školama. Ipak, ne mogu biti i povjesničari, sociolozi, kunsthistoričari, kroatisti, anglisti i slično. Drugim riječima, ne mogu se zaposliti kao nastavnici iz tome pripadajućih predmeta, uz primarni im vjeronauk. Tu dolazimo do zacijelo najosjetljivijeg momenta ove priče, onog što ga je u pitanje doveo samo jedan sudionik rasprave na Filozofskom fakultetu. I onoga preko kojega je zatim Damir Boras pregazio hladnokrvno poput Bogočovjeka u šetnji površinom Genezaretskog jezera, znajući da neće okvasiti skute.

 

Superiorna tržišna vrijednost bogoslova-multipraktika

 

Na tržištu, zlatnom teletu znanstveno-poduzetničke elite, pomazane esencijom naročite izvrsnosti među svim ostalim hrvatskim elitama, bogoslovi će u praksi biti konkurentniji od diplomanata Filozofskog fakulteta. Računica je izvjesna, jer vjeronauk mogu predavati ekskluzivno samo oni, a velik broj ostalih predmeta smjet će i oni uz ostale. Školama koje su također primorane da budu štedljive i po cijenu niže kvalitete i koje ionako moraju angažirati katehetu, onaj tko može predavati katekizam bit će jeftinije rješenje i za određeni drugi predmet. A za čije studiranje inače nije morao položiti razredbeni prijemni ispit, što nije bio slučaj primjerice s polaznicima dvopredmetnog studija povijesti i geografije u izvedbi Filozofskog fakulteta i Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu.

 

Štoviše, ni dvopredmetnom studiju muzikologije u organizaciji zagrebačke Muzičke akademije i Filozofskog fakulteta ne može se poreći smislenost njihovog interdisciplinarnog povezivanja. Nasuprot tome, u primjeru namjerene suradnje između Filozofskog fakulteta i Katoličkog bogoslovnog fakulteta ne dade se iščitati slična vrsta plauzibilnog pokrića, već napadno iz njega proviruje želja da se vjeroučiteljima, svakako i Rimokatoličkoj crkvi, osigura izniman materijalni i društveni status. Na gubitku će za početak biti domicilni studenti Filozofskog fakulteta i sama ta ustanova koja se ionako muči s financijama, kvotama i opterećenjem kadra.

 

Damir Boras obmanuo je tako svoje kolege na rečenoj sjednici, počevši od nevjerodostojnog predstavljanja formalnopravnih okolnosti. Svejedno bi neprecizno bilo svesti kompletnu odgovornost za ono što je uslijedilo na njegov račun. Njegovi kolege su svojom krivnjom uslijed pasivnosti ili oportunizma previdjeli kritične efekte prezentirane suradnje, što ni približno nije prva takva situacija na Filozofskom fakultetu u novije doba, premda je ta institucija simultano iznjedrila i više avangardnih političkih akcija i projekata. Naravno, jedno i drugo možemo i trebamo radi boljeg razumijevanja staviti u širi okvir tretmana visokoobrazovne te znanstvene politike u Hrvatskoj. Nećemo pobrajati primjere, zbog novinsko-prostornog ograničenja, nego samo ocrtati total u grubim konturama.

 

Znanost i visoko obrazovanje izloženi su u Hrvatskoj još od početka prošlog desetljeća izrazitom pritisku komodifikacije postojećih javnih resursa i komercijalizacije sektora u dodatno otvorenim privatno-vlasničkim kapacitetima. Potonji segment od sredine desetljeća ekspandira zahvaljujući padu kriterija i naklonosti triju posljednjih garnitura državnih vlasti, a usprkos formalnim zaprekama koje se nadležni organi često nisu ni trudili uklanjati. Javnim se ustanovama paralelno zamjeralo na manjku tržišnih prihoda, pa su davanja ukupnom sektoru drastično smanjena, a pojedinačno su kuće utjerane u najamni poslovno-ugovorni odnos s državom.

 

Dobra usputna ilustracija za to jest izdavanje dopusnice privatnome Medijskom sveučilištu u vlasništvu novinsko-izdavačke kuće Europapress holding, čije je utemeljenje čak bilo uvjetom državne prodaje dnevnog lista Slobodna Dalmacija toj kompaniji. Daljnje unutarnje opstruiranje pokretanja takvog sveučilišta nije zatim urodilo jedinim neispunjenjem zahtjeva iz kupoprodajnog ugovora, ali je Europapress holding svoju dopusnicu kasnije neometano prodao za višemilijunski iznos gradovima Koprivnici i Varaždinu, koji su prethodno ionako pristali na preuzimanje najvećeg dijela troškova rada nove institucije. Ovih dana, međutim, Koprivnica odustaje od ulaganja u Medijsko sveučilište,u međuvremenu nazvanim Sveučilište Sjever,dok se toj ustanovi predviđa ulazak u državni portfelj i gašenje zbog financijske neodrživosti. Čitava ta operacija pokazat će se već viđenim vulgarnim mehanizmom isisavanja javne vrijednosti pod egidom javno-privatnog partnerstva te ideološki zagovaranog usklađivanja visokoobrazovne politike s ekonomijom odnosno tržištem.

 

Slična logika mogla bi biti i u pozadini uspostave suradnje između Filozofskog fakulteta i Katoličkog bogoslovnog fakulteta, a time posredno i same Crkve, dakle izvlačenje vrijednosti javnog porijekla u korist rektora, u obliku crkvene potpore pri izboru pred sveučilišnim Senatom, i jedne religijske institucije.

 

Širi trend opće merkantilizacije provodi se i na vezanoj razini podjele utjecaja među akademskim kadrom koji uređuje pripadajuće upravne i druge relacije, uvelike nalik internoj aristokratskoj stratifikaciji jer je u ovom poslu moneta u stanju poprimiti razna kurentna obličja.

 

Crkva utoliko nastupa uz bok raznim drugim poduzetnicima kao još jedan moćan subjekt u aktualnom materijalnom i simboličkom uzurpiranju visokoobrazovnog i znanstvenog polja. Uspješna trgovina u liberalnim okolnostima podrazumijeva i jak marketing, čime se vraćamo na startni probiblijski zagovor Damira Borasa, raba Božjeg. Činjenica da je novi visoki suradnik zagrebačke katoličke bogoslovije ujedno čelnik sinodalnog vijeća manje kršćanske denominacije pod nazivom Starokatolička crkva, pritom nije najproblematičnija. Dalekosežnijim indikatorom čini se recentna vijest da je početak akademske godine obilježen prizivanjem Duha Svetog: Boras i Matulić zajedno su u zagrebačkoj katedrali pohodili euharistiju “Veni Sancte Spiritus” koju je predvodio sam kardinal Josip Bozanić, inače veliki kancelar Katoličkog bogoslovnog fakulteta.

 

Neće to u društvenom smislu biti kvalitativno drukčije od nedavne selidbe univerziteta u teatar, povodom inauguracije Damira Borasa na pozornici Hrvatskoga narodnog kazališta. I tad je bila riječ o pukoj, ne i pučkoj, a svakako kičastoj i ekstatičnoj simboličkoj dokapitalizaciji rektorove vlastite pozicije s izlikom nadogradnje ispaćenog renomea Sveučilišta u Zagrebu, po njemu i jednog od najboljih europskih, baš kao da se kakvoća studija potvrđuje ceremonijalnim ulogom. Razlika je tek u mizansceni i ponešto nagorjelom tamjanu, pa ni sad neće sveučilište postati još bolje, ali će operetni rektor Boras dodatno učvrstiti vlastiti saveznički krug.

 

No gesta trojice ekumenista u zagrebačkoj prvostolnici neminovno će pojačati dojam o drugoj vrsti cijene koju društvo plaća za goblenski pomno vezenu sliku njihove idile. Nije problematično samo to što će budući katehete razmjerno lagano preotimati posao studentima Filozofskog fakulteta, nego što će njegovim pokatoličenjem Crkva dvostruko pojačano širiti svoj konzervativni utjecaj na najsenzibilniju populaciju, onu školskog uzrasta. Možemo stoga govoriti i o puzajućoj popovskoj rekonkvisti gargantuovskih proporcija, mada bi teško bilo ustvrditi da nam ona ne pristiže dosljedno dosadašnjim konstantnim uspjesima Crkve.

 

Desekularizaciju ovog društva bilježimo po točkama kao što su one sadržane u međudržavnim ugovorima Hrvatske i Vatikana, nadomak konkordatu. U obrazovnom sistemu to se ogleda upravo kroz pozicioniranje vjeronauka, ali i u naturanju izrazito naglašenih struktura tzv. religijskog programa, a dominantno rimokatoličkog, na javnoj radioteleviziji. U novije vrijeme uvjerili smo se kako Crkva uspijeva državi nametnuti i svoje natražnjačko stajalište oko sadržaja predmeta građanskog odgoja u školama. Što se pak visokoobrazovne zone tiče, već u Zagrebu možemo registrirati tri značajna momenta od kojih se prvi odnosi opet na Katolički bogoslovni fakultet, koji je početkom devedesetih godina prošlog stoljeća vraćen u sastav Zagrebačkog sveučilišta, nakon izuzimanja po odluci vlasti NR Hrvatske u sklopu SFR Jugoslavije 1952. godine.

 

U prošlom desetljeću dopusnicu za rad dobio je jezuitski Filozofski fakultet Družbe Isusove, a potom i Hrvatsko katoličko sveučilište, koje u svojem programu ima i studije povijesti, sociologije i psihologije. Vjerojatno bi umjesno bilo zapitati se kako to da Katolički bogoslovni fakultet svoje mjesto ne potraži pod takvim jednim krovom, nego inzistira na što tješnjoj uklopljenosti u načelno sekularnu univerzitetsku instituciju. Sudeći po dosad poznatom, motivi Crkve nalaze se u preuzimanju šireg područja utjecaja i mijenjanju zatečenog krajolika po njezinim standardno desničarskim zahtjevima.

 

Aranžmanom koji supotpisuje novi rektor Sveučilišta u Zagrebu reakcionarna crkvena strategija upravo nalazi svoj solidni postament i u okrilju te visokoškolske ustanove. Korisno je prisjetiti se ovim povodom da je konkretna adresa etablirana kao svjetovna baš izlaskom ranije akademije iz vlasništva Crkve u drugoj polovini 18. stoljeća, kada se i razdvajaju studiji filozofije i bogoslovije na odvojene fakultete, uz pravo i kasnije medicinu. Zbilo se to na valu europskog prosvjetiteljstva i protivljenja feudalnom utjecaju Crkve na društvo.

 

Što se tiče najvećeg dijela zapadnog svijeta, time je stavljena točka na dugotrajno odmjeravanje i distingviranje filozofskog i teološkog u razvoju ljudske misli. Još od Tertulijana koji postavlja pitanje što ima Atena s Jeruzalemom i što akademija s Crkvom, preko srednjovjekovnog uvjerenja da je filozofija u biti ancilla, sluškinja teologije, pa sve do modernog obrata s kojim se filozofija konačno emancipira od tutorstva teologije. Aktualni desekularizacijski proces koji zahvaća Filozofski fakultet u Zagrebu, neprijepornu jezgru ovdašnje akademske sfere, u tom smislu ispostavlja se tragično regresivnim.

 

Igor Lasić, 12. 11. 2014.

Komentari na sadržaj:

Da biste komentirali ovaj sadržaj morate se autorizirati u sustav.

Učitavam...

Učitavam komentare...

"Protagora" - Udruga za zaštitu prava ireligioznih osoba i promicanje ireligioznog poimanja svijeta.

Adresa Udruge: Vramčeva 23, 10000 Zagreb

Kontakt e-mail: udruga@protagora.hr