MessageBox

MainMessage

AdditionalInfo

 

Radim...

Working

Ulazak u sustav Zatvori [ X ]

Izaberite način ulaska u sustav:

Pomoću Facebook profila

Ako niste povezali Facebook profil sa korisničkim računom, molimo Vas da ispunite sva tražena polja.

E-mail adresa:
Lozinka:

Ako nemate kreiran korisnički račun za portal Protagora.hr molimo Vas pratite ovaj link.

Religijska infiltracija u KBC Rijeka

 Ušavši danas u KBC Rijeka, prvo mi je u oko upala slika bistrooke Djevice Marije ispod koje piše Kapelica Gospe od Zdravlja. Naravno, drugih "religijskih opcija" nije bilo. Bolnica je sva u raspadajućem stanju i fasada se guli, ali Gospa je i dalje puna bistrine.

Nadalje, u bolničkim sobama ne pate samo ljudi, nego i gospon Isus na križu. Oko njegova križa postavljena je krunica. Krunica je medne boje kao i križ, naravno - sve jako pasé. Na dnu krunice opet još jedan umorni čovječuljak visi, tako imaš dupli kombo prikazanja patnje na zidu, da slučajno ti ne padne na pamet pomisliti da si ti neki patnik i da je tebi kao nešto teško. Pih! Pa taj lik je umro u mukama - radi tebe! Koga briga što ti fale oba bubrega i slijep si na jedno oko od dijabetesa, pa bilo je i većih patnika.

Razmišljala sam o životnom tijeku toga raspela. Raspelo stoji i gleda, gleda ... Zamisli sam koliko suza, koliko bolih urlika su čule uši tog razapetog gospodina na zidu. Ali ti ljudi su dalje ostajali u bolovima, dalje plakali, a Razapeti nije pomagao. Pomagale su igle, pelene i dijalize, nema tu nikakvih "čudnovatih putova". Kad netko zaurliče dođe mu Marija, ali ne ona kojoj je iz ničega niknuo sveti plod u utrobi, nego ona Marija srednjih godina i simpatične kratke frizure u bijelim klompama. Ona Marija od Ozdravljenja ostaje dolje u hodniku i ne miče se. I dalje joj se bistre oči. A čak joj se niti sinek baš ne potrudi pomaknuti da dođe pomoći unesrećenima. Čudno! A nitko se od pacijenata ne moli i ne zahvaljuje Mariji u klompama kada ozdrave, nego Mariji bistrih očiju, koja cijeli dan stoji u hodniku i samo širi ruke. Čudno, doista.

Ali ima i druga stvar koja mi je pokrenula koloture u sivim stanicama. Šta sa ljudima koji ne vjeruju u gospona Razapetog ili onu bistrooku sa ulaza na prizemlju. Kome oni polažu svoje nade kada Gospa od Klompa ima samo osam sati radnog vremena.

Kako li se oni osjećaju, dok gledaju svoje kolege u boli koji pružaju ruke komadu drva na zidu? Kako li se oni boje kada slušaju druge dok u zanosu govore kako će ih njihova vjera izliječiti te kako vjera nosi u nebo?

Kako li je samo strašno gledati svoju krv kako teče iz vlastita tvoga tijela u neki dva metra udaljen aparat kojemu ne znaš niti ime, a sa zida te gleda onaj patnik sa trnovom krunom. Drugi ti govore kako te on voli i želi ti zdravlje, a ti pak vidiš da se ništa ne događa. Tijelo i dalje propada, a krv ti se i dalje prelijeva.

Ne možeš pobjeći, taj Prikovani je u svakoj prostoriji.

On stoji i gleda, a i ti gledaš njega i ne možeš pobjeći, nemaš snage, čekaš Gospu od Klompi da te spoji na novu vrećicu.

Strašno je to što sam danas vidjela. Zar nije ta bolnica državna ustanova? Što toliki broj križeva i krunica radi tamo? Zašto uvoditi vlastitu ideologiju u tuđu patnju? Očekuju li možda da će ljudi u najvećoj patnji posustati i prihvatiti tog drvenog čovječuljka kao činjenicu?

Zar je uz kapelicu doista potrebno imati križ u svakoj sobi? Pa onaj kojemu vjera znači sigurno ima neku svoju ikonu, i na kraju krajeva sagrađena je i kapelica za takve.

Toliko mi se zgadio taj prizor! Toliko bezosjećajno i degutantno.

 

Nasilnim ideologijama očito nikad nije dosta. Gura se do kraja.

 

Norma Trkovnik, studentica, članica "Protagore"

Komentari na sadržaj:

Da biste komentirali ovaj sadržaj morate se autorizirati u sustav.

Učitavam...

Učitavam komentare...

"Protagora" - Udruga za zaštitu prava ireligioznih osoba i promicanje ireligioznog poimanja svijeta.

Adresa Udruge: Vramčeva 23, 10000 Zagreb

Kontakt e-mail: udruga@protagora.hr