MessageBox

MainMessage

AdditionalInfo

 

Radim...

Working

Ulazak u sustav Zatvori [ X ]

Izaberite način ulaska u sustav:

Pomoću Facebook profila

Ako niste povezali Facebook profil sa korisničkim računom, molimo Vas da ispunite sva tražena polja.

E-mail adresa:
Lozinka:

Ako nemate kreiran korisnički račun za portal Protagora.hr molimo Vas pratite ovaj link.

U čije ime govori katolička Crkva? - istraživanje

U čije ime govori katolička Crkva? - istraživanje

Šest predavača su predstavila rezultate četiri istraživanja.

Mirko Blagojević (Centar za proučavanje religije Instituta za filozofiju i društvenu teoriju Beograd) je predstavio istraživanje „Aktualna religioznost građana Srbije“. Radilo se o analizi istraživanja njegova kolege Đorđevića koji je na uzorku od 1219 ispitanika došao do zaključka da danas (u odnosu na predtranzicijsko razdoblje) većina Srba spada u skupinu „vernika četiri obreda na način tradicionalnog pripadanja bez verovanja“. Gospodin Blagojević je imao zamjerku na vrstu analize (kvantificirana, a ne korelacijska), te je rekao da tek treba odraditi podrobnija istraživanja na osnovu kojih bi se donijeli još zanimljiviji zaključci. I da, Srbija ima alternativu vjeronauku, ne samo u srednjoj školi, nego najnormalnije i u osnovnoj u obliku građanskog odgoja!

 Gordan Črpić (Odjel za sociologiju, Hrvatsko katoličko sveučilište) i Siniša Zrinščak (Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu) predstavili su rezultate istraživanja „Religioznost na prostoru bivše Jugoslavije 2008.godine“.

Oni su utvrdili da je na prostoru bivše Jugoslavije kasnih 1990-tih postojala vrlo visoka konfesionalna identifikacija i to najviše u Srbiji i Crnoj Gori, a najmanje u Sloveniji. Uočili su obrnutu proporcionalnost dobnih skupina tj. da tamo gdje su stari bili više religiozni, mladi su bili manje religiozni.

Svoje istraživanje su organizirali oko dva ključna pitanja i to: kakva je religijska slika i kakav je utjecaj religije. Religijsku sliku su dobili iz EVS i WVS (European Value Study i World Value Survey) te su napomenuli da se rezultati drže korelacijskih, a ne frekvencijskih koeficijenata.

U nizu promatranih varijabli zanimljivo je Pohađanje vjerskih obreda s 12. godina gdje je na 1. mjestu RH, na 2. Slovenija, na 3. BiH i Kosovo, a tek onda Makedonija, Srbija i Crna Gora. No stvarno, ukupno, stanje je obratno te je Slovenija najsekularnija.

Od zavisnih varijabli odabrali su socijalnu distancu (upitnik „izaberite skupinu ljudi s kojom bi najradije/nikako ne bi bili susjedi“), politički sustav ( upitnik „izaberite kakvi vam vođe odgovaraju: …“ ) te nacionalni ponos ( upitnik „jeste li nacionalno ponosni ili ne“). Također su za prediktore odabrali indikator religioznosti (u što točno vjerujete, jesu li vam važni samo obredi, imate li povjerenja u crkvu i sl.).

Konačno, za Kosovo su utvrdili da su većoj socijalnoj distanci skloniji konformistički vjernici, a manje oni kojima je Bog iskreno važan (!). Za Makedoniju su se u korelaciji našle socijalna distanca i nacionalni ponos. U Hrvatskoj se istaknuo nacionalni ponos te se kao rezultat regresijske analize pokazalo da su religiozni nacionalno ponosniji. U Bosni i Hercegovini, Kosovu i Makedoniji uočena je izuzetno velika uloga religije, Slovenija je primjer sekularizacije, a u Hrvatskoj su uočene tenzije između opće religioznosti i odbijanje političkih društvenih uloga. Situacija u Srbiji i Crnoj Gori 1999./2001. je na slajdu objašnjena samo znakom pitanja, a gospodin Blagojević (u publici) je objasnio da je to doba bombardiranja Srbije pa ni rezultati ne mogu biti relevantni.

Za Protagoru je najzanimljivije bilo istraživanje Duška Sekulića (Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu) pod nazivom „U čije ime govori katolička Crkva?“.

Rezultati pokazuju da, kad su u pitanju stavovi koje Crkva redovito službeno plasira u javnosti, postoji pravi jaz između onoga što misle katolici i onoga što misli Crkva. Većina deklariranih katolika (više od 50%) nije za zabranu prava na pobačaj (napomenuta je razlika između stava ispitanika o nečemu –dobro ili loše- i odnosa prema praksi). 53.8% deklariranih katolika razvod braka smatra prihvatljivim, 70.9% deklariranih katolika je odabralo opciju NE na izjavu „Bolje biti u lošem braku, nego ostati sam“. Nadalje, istraživanje stavova deklariranih katolika u tri godine (1996., 2004. i 2010.) na izjavu „Homoseksualci nisu bolji od kriminalaca i treba ih najstrože kažnjavati“ pokazuje porast tolerancije, no jedino kad je u pitanju izjava poput „Treba dozvoliti sklapanje homoseksualnih brakova“ istraživanje nailazi na korelaciju između stavova deklariranih katolika i katoličke Crkve jer 80% ispitanika odabire NE. Utješno je daljnje izjašnjavanje 56.1% deklariranih katolika u korist izjave „Homoseksualci imaju pravo živjeti kako žele“.

Vrlo je zanimljiv odgovor deklariranih katolika na pitanje „Kako bi se trebale financirati vjerske zajednice?“ postavljeno u dva navrata. Godine 2004. 36.6% ih je smatralo da to treba ići iz proračuna, a godine 2010. postotak je pao na 23.3% ispitanika. Financiranje iz milodara je s 47.2% 2004. godine poraslo po popularnosti na 60.4% godine 2010. Nažalost, kod pitanja „Da li ste spremni sami plaćati crkveni porez?“ dogodio se obrat jer je godine 2004. 42.9% deklariranih katolika odgovorilo s DA, a godine 2010. njih 59.2% je odgovorilo s NE (!). Zaključno, veličina koeficijenta korelacije religioznosti i drugih vrijednosnih orijentacija (autoritarizam, spolni i rodni konzervativizam, nacionalni ekskluzivizam i ekonomsko-politički liberalizam) pokazuje da s godinama iz religioznosti možemo sve manje predviđati druge vrijednosne orijentacije. Bravo za humanizam!

Posljednje istraživanje pod naslovom „Odnosi između države i manjih vjerskih zajednica: komparativna analiza ISKCONa ( International Society for Krishna Consciousness) u Hrvatskoj, Poljskoj i Sloveniji“ predstavile su Dinka Marinović Jerolimov i Ankica Marinović (obje iz Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu).

Intervjui su provođeni tijekom 2008., a pokušalo se utvrditi postoje li razlike u položaju manjinskih vjerskih zajednica tijekom tranzicije u ovim trima državama. Komparativna analiza je dala uvid u dobru i lošu praksu te omogućila pozicioniranje Hrvatske u tom kontekstu. Najjednostavnije rečeno, ISKCON u Sloveniji nema problema, u Hrvatskoj vlada anti-kampanja, a u Poljskoj tvrde da su pod stalnim nadzorom Tajne službe iako do sad nisu imali životno-prijetećih problema. Dok u Poljskoj postoje anti-kult centri, u Sloveniji i Hrvatskoj ih nema. Ipak u Hrvatskoj (Rijeka i Varaždin) postoje centri za pomoć s „problematičnim svjetonazorima“ (za sad se koncentriraju na sotonizam).

Sve male vjerske zajednice u RH su se tijekom istraživanja referirale na jednu te istu osobu, državnog službenika koji koristi diskrecijsko pravo da kroz svoju službu ističe svoje privatne stavove koji im je rekao da će zauvijek ostati u „sivoj zoni“ u ostvarivanju svojih Ustavom (!) zagarantiranih prava.

Mediji u Hrvatskoj otvoreno podgrijavaju predrasude prema pripadnicima ove vjerske manjine i ne oslanjaju se na istraživačko novinarstvo.

Nakon što je Vlada RH, prije donošenja Zakona o položaju vjerskih zajednica, bez javne raspave i pripremajući ih u tajnosti, potpisala čak četiri ugovora sa Svetom Stolicom, potpisala je do 2004. ugovore s još 14 drugih vjerskih zajednica. Nakon toga donosi famozni Zaključak kojim postrožava kriterije po kojima neka vjerska zajednica može ostvariti pravo ugovaranja svog položaja u RH. Zanimljivo je, ističu istraživačice, da te kriterije više nisu mogli zadovoljiti preostalih 25 vjerskih zajednica bez ugovora, ali ni desetak od onih 14 koje su već potpisale. Naime, da bi imala pravo potpisati ugovor, vjerska zajednica je morala ili postojati prije datuma nastanka NDH ili biti dio europskog religijskog kruga te imati najmanje 6000 članova. Još je zanimljivije da je Vlada sama prekršila vlastiti Zaključak i to ne jednom nego dvaput! Prvi put potpisivanjem ugovora s Bet Israel Zagreb, a drugi put potpisivanjem ugovora s Crnogorskom pravoslavnom crkvom. Naime obje su nastale nakon 1940. (kod odcjepljenja, datum odcjepljenja se drži datumom nastanka frakcije).

Istraživanjem se uočilo da je od 1990. do 2000. u Hrvatskoj stav prema zajednici bio neprijateljski te da se malo poboljšao u doba lijeve koalicije.

Na pitanje iz publike o šansi za veći stupanj slobode manjinskih vjerskih zajednica, gđa Marinović Jerolimov je izvrsno poentirala da pitanje slobode za nju ne može biti pitanje stupnjeva. Sloboda ili postoji ili je nema.

Komentari na sadržaj:

Da biste komentirali ovaj sadržaj morate se autorizirati u sustav.

Učitavam...

Učitavam komentare...

"Protagora" - Udruga za zaštitu prava ireligioznih osoba i promicanje ireligioznog poimanja svijeta.

Adresa Udruge: Vramčeva 23, 10000 Zagreb

Kontakt e-mail: udruga@protagora.hr