MessageBox

MainMessage

AdditionalInfo

 

Radim...

Working

Ulazak u sustav Zatvori [ X ]

Izaberite način ulaska u sustav:

Pomoću Facebook profila

Ako niste povezali Facebook profil sa korisničkim računom, molimo Vas da ispunite sva tražena polja.

E-mail adresa:
Lozinka:

Ako nemate kreiran korisnički račun za portal Protagora.hr molimo Vas pratite ovaj link.

UN alarmantno: Katolička crkva i Konvencija o pravima djeteta

UN alarmantno: Katolička crkva i Konvencija o pravima djeteta

Povodom Zaključnih primjedbi UN-ovog Odbora za prava djeteta na 2. periodički izvještaj Svete Stolice o provođenju Konvencije o pravima djeteta od 31.01.2014.

 

Početkom tekuće godine (31.01.2014) stigao je iz Ujedinjenih naroda (u daljnjem tekstu skraćeno UN) dokument koji predstavlja jedinstvenu, argumentiranu, oštru i otvorenu kritiku mnogih principa, propisa i postupaka Katoličke crkve glede djece i mladih, koja dolazi s najvišeg mjesta na svijetu koje zastupa njihova ljudska prava, iz UN Odbora za prava djeteta .

 

Kako se Katolička crkva u Hrvatskoj i diljem svijeta žestoko upinje ucijepiti svoja partikularna religijska uvjerenje u odgojno-obrazovne procese koje provodi država (javni vrtići i škole), vrijedno je saznati u kojoj su ona mjeri suprotna pravima djece i mladih koja im pripadaju temeljem Konvencije o pravima djeteta , koju su do danas prihvatile sve zemlje svijeta osim SAD (!!! ???), Somalije i novonastalog Južnog Sudana. Stoga je taj dokument ujedno i dobar putokaz kako se države-stranke Konvencije o pravima djeteta, a to je i Republika Hrvatska, mogu i trebaju oduprijeti nametanju sektaških religijskih načela kada ona uzrokuju kršenja Konvencije.

 

Naslov dokumeta je Zaključne primjedbe na 2. periodički izvještaj Svete Stolice (u daljnjem tekstu skraćeno Zaključne primjedbe) U njemu Odbor za prava djeteta Ujedinjenih naroda ( u daljnjem tekstu skraćeno Odbor) u skladu s čl. 44. i 45. Konvencije o pravima djeteta ( u daljnjem tekstu skraćeno Konvencija) ocjenjuje dostizanje i ispunjavanje obaveza Svete Stolice (u daljnjem tekstu skraćeno SS) prema Konvenciji i predlaže mjere za njezinu što potpuniju implementaciju. Donešen je na temelju Drugog periodičkog izvještaja SS-e (CRC/C/VAT/2), odgovora SS-e na zatražene dopunske informacije i interaktivnog dijaloga između Odbora i delegacije SS-e održanog 16.01.2014.

 

Prema čl. 65. Zaključnih primjedbi, sve dokumente vezane uz Odbor za prava djeteta i Konvenciju o pravima djece ( Drugi periodički izvještan SS-e Odboru, korespodencija između SS-e i Odbora vezana uz dopune Drugog periodičkog izvještaja SS-e kao i Zaključne primjedbe) SS treba učiniti široko dostupnim " javnosti u cjelini, organizacijama civilnog društva, medijima, omladinskim grupama, profesionalnim grupama i djeci, uključivo (ali ne isključivo) kroz Internet, s namjerom da se generira debata i svjesnost o Konvenciji i njezinoj implemetaciji i nadzoru " (slobodan prijevod autorice). Do sada se to nije dogodilo, pa to činimo ovim tekstom koji u cjelini i s pripadajućim fusnotama i linkovima možete preuzeti ovdje

Ovdje bismo istaknuli slijedeće:

ŠTO ODBOR SPOČITAVA SS-i:

1. neprihvaćanje djeteta kao subjekta prava, što je suštinski smisao Konvencije (čl.12,13,14 Konvencije); posebno restriktivno tumačenje prava na izražavanje vlastitog mišljenja, udruživanja i religije. ( Zaključne primjedbe, 31)

2. zadržavanje stava SS-e da jedan od ključnih članaka Konvencije, čl.12 , umanjuje prava i dužnosti roditelja (Zaključne primjedbe, 31)

3. zanemarivanje principa "najbolji interes djeteta"(čl.3.Konvencije) u svim stvarima koje ga se tiču. Posebno se to odnosi na slučajeve seksualnog zlostavljanja djece od strane klerika, gdje je SS " neprestano stavljala očuvanje reputacije Crkve i zaštitu počinitelja iznad najboljeg interesa djeteta". (Zaključne primjedbe, 29)

4. diskriminaciju djece (čl.2 Konvencije)

• prema obiteljskoj situaciji (izvanbračna djeca, djeca u homoseksualnim obiteljima...) / Zaključne primjedbe, 25/

• prema seksualnoj orijentaciji same djece ili njihovih roditelja (Zaključne primjedbe, 26)

• diskriminaciju djevojčica u odnosu na dječake (Zaključne primjedbe, 27)

5. nepriznavanje ravnopravnosti raznolikih obiteljskih zajednica (jednoroditeljske, homoseksualne, izvanbračne...), što dovodi do diskriminacije djece prema obiteljskoj konstelaciji u kojoj žive (Zaključne primjedbe, 48)

6. kršenje prava djeteta na saznavanje svog porijekla i na život s roditeljima (čl.7 i 8 Konvencije)

• položaj djece katoličkih svećenika, kojima je oduzeto pravo na identitete ( saznavanje podrijetla) i odrastanje uz oba roditelja (Zaključne primjedbe, 33)

• praksu anonimnog napuštanja djece (tzv. kutije za bebe-baby boxes) u organizaciji katoličkih organizacija, pri čemu dijete gubi mogućnost saznanja svog biološkog porijekla i ev. ujedinjenja s majkom i ev.braćom i sestrama (Zaključne primjedbe, 35)

• čestu praksu institucionalizacije djece bez roditeljske skrbi, umjesto alternative obiteljskog zbrinjavanja, bez jasnih propisa o institucionalizaciji i deinstitucionalizaciji djece i nadzora nad ustanovama (Zaključne primjedbe, 52).

 

7. nepoštivanje prava djeteta na uživanje najveće moguće razine zdravlja (čl.24. Konvencije), posebno spolnog i reproduktivnog zdravlja (čl.24.2.f Konvencije)

• stajalište SS-e o abortusu, koje predstavlja očigledan rizik za zdravlje i život trudnih djevojčica/djevojaka (Zaključne primjedbe, 54,55)

• stavove i prakse SS-e vezane uz kontracepciju, seksualno i reproduktivno zdravlju i informiranje adolescenata, koje imaju negativne posljedice u vidu ranih i neželjenih trudnoća, potajnih abortusa i spolno prenosivih bolesti, uključivši HIV/SIDA (Zaključne primjedbe, 56,57)

 

8. neprihvaćanje potpune zabrane tjelesnog kažnjavanja djece protivno čl.19, 28.2 i 37a Konvencijije i još raširenu praksu tučenja djece, pa i ritualnog tučenja, u mnogim katoličkim institucijama (Zaključne primjedbe, 39)

 

9. kršenje prava djeteta na zaštitu od seksualnog iskorištavanja i zlostavljanja (čl.34.Konvencije). Dodatno je obrađeno i u Zaključnim primjedbama na izvještaj SS-e prema čl.12.1. Neobaveznog protokola uz Konvenciju o pravima djeteta o prodaji djece, dječjoj prostituciji i dječjoj pornografiji (skraćeno NP3P)

Kako se radi o pregnantnoj optužbi SS-e zbog seksualnih zlostavljanja djece počinjenih od strane katoličkog klera koja su zadnjih godina uzdrmala svjetsku javnost i Katoličku crkvu, iznijeti ćemo je nešto opširnije.

 

Odbor izražava najdublju zabrinutost zbog seksualnih zlostavljanja djece počinjenih od članova Katoličke crkave, koji podpadaju pod autoritet SS-e. (Zaključne primjedbe, 43), i to stoga:

• što SS nije priznala razmjere počinjenog zločina, iako se radi se o seksualnom zlostavljanju više desetaka tisuća djece diljem svijeta,

• što nije poduzela nužne mjere za rješavanje slučajeva i zaštitu djece i

• što je prihvatila takva pravila i praksu koji su doveli do perpetuiranja zlostavljanja i do nekažnjavanja izvršitelja

• što su, u namjeri prikrivanja zločina, dobro poznati seksualni zlostavljači premještani su iz župe u župu ili u druge države, nastavljali su raditi s djecom i dalje ih zlostavljati.

• što SS, iako ima jurisdikciju nad svim slučajevima seksualnog zlostavljanja djece od strane klera nije dostavila Odboru podatke o svim slučajevima niti je obznanila podatke o ishodu internih istraga.

• što je seksualno zlostavljanje djece tretirano kao "težak prekršaj protiv morala" a ne kao zločin

• što su interni postupci Crkve povjerljivi i završavaju mahom crkvenim disciplinskim mjerama, ostavljajući tako najveći dio zlostavljača i onih koji su zlostavljanje prikrivali nekažnjenim u skladu sa zakonima država u kojima se zlostavljanje događalo.

• što su zbog obaveze svog klera na zavjet šutnje pod prijetnjom ekskomunikacije, samo rijetki slučajevi zlostavljanja prijavljivani državnom pravosuđu

• što su časne sestre i svećenici koji su usprkos tome razotkrivali zlostavljanja bili ostracizirani, degradirani i otpuštani, a oni koji su ih prikrivali su pohvaljeni

• što je suradnja crkvenih s civilnim vlastima po pitanjima seksualnog zlostavljanja djece od strane klera bila loša ili nikakva ( u Irskoj čak eksplicitno zabranjen)

• što propisi SS ne određuju obavezu prijavljivanja zlostavljanja državnim organima

• što su osnaživanju djece za samozaštitu od zlostavljanja u katoličkim školama i institucijama posvećeni su tek ograničeni napori

• što je na isti nedopustiv način postupano u slučajevima iskorištavanja djece od strane klera za pornografiju ( u Zaključnim primjedbama na izvještaj SS-e prema čl.12.1. Neobaveznog protokola uz Konvenciju o pravima djeteta o prodaji djece, dječjoj prostituciji i dječjoj pornografiji , 9)

 

10. odnos prema djeci-žrtvama i svjedocima zločina (Zaključne primjedbe, 60):

• " sustavno postavljanje očuvanje prestiža Crkve i pretpostavljenih krivaca ispred zaštite žrtava"

• priznavajući formalno nadležnost civilnih sudova, SS nastavlja rješavanje takvih slučajeva prema crkvenom zakoniku, koji nema odredbi za zaštitu, podršku, rehabilitaciju i obeštećenje djece-žrtava

• okrivljavanja žrtava i njihovih obitelji od strane crkvenih autoriteta

• diskreditacija i obeshrabrivanje žrtava da iznose svoje tužbe

• ponižavanje žrtava u nekim slučajevim ( navode se primjeri Grand Jury u Westchesteru, Ryan-ova komisija u Irskoj i Winter-ova komisija u Kanadi)

• financijsko obeštećenje žrtava uvjetuje šutnjom oštećenog djeteta i njegove obitelji

• u nekim državama je opstruirala nastojanja da se produlji zakonska zastara za zločine seksualnog zlostavljanja djece

 

11. kršenja čl. 35, 36, 37 Konvencije kojima je regulirana zaštita djece od prodaje, trgovine i otmice (Zaključne primjedbe, 58, 37c).

• Odbor referira na slučajeve više tisuća djece koju su članovi katoličkih kongregacija u raznim državama svijeta nasilno oduzeli majkama, stavljali u sirotišta ili davali na posvojenje "boljim roditeljima". Eksplicitno, kao primjere, Odbor spominju Španjolsku (otmice djece u doba Francove diktature i sumnje na trgovinu djecom iz 2011. ) i Irsku ( Magdalenine praonice rublja ).

• Isto se spominje i u Zaključnim primjedbama na izvještaj SS-e prema čl.12.1. Neobaveznog protokola uz Konvenciju o pravima djeteta o prodaji djece, dječjoj prostituciji i dječjoj pornografiji (NP3P, 23):

 

12. nedovoljnu zaštitu djece od nasilja u obitelji (Zaključne primjedbe 41, 45)

• odnosi se na stav SS-e da, zbog očuvanja prava i dužnosti roditelja, civilne vlasti smiju intervenirati u obitelji tek kada je zlostavljanje djeteta dokazano, jer se time umanjuju mogućnosti prevencije zlostavljanja i zanemarivanja djece i nasilja u obitelji (Zaključne primjedbe 41)

• neprihvaćanje činjenice od strane SS-e da pozivanje na "religiju, običaje i tradiciju" često služi opravdavanju nasilja prema djeci u obitelji i zanemarivanju obaveza državnih vlasti glede zaštite žena i djevojčica od zlostavljanja (Zaključne primjedbe,45)

 

Autorica: Dr.sc. Gorjana Gjurić

20.03.2014.

Komentari na sadržaj:

Da biste komentirali ovaj sadržaj morate se autorizirati u sustav.

Učitavam...

Učitavam komentare...

"Protagora" - Udruga za zaštitu prava ireligioznih osoba i promicanje ireligioznog poimanja svijeta.

Adresa Udruge: Vramčeva 23, 10000 Zagreb

Kontakt e-mail: udruga@protagora.hr