MessageBox

MainMessage

AdditionalInfo

 

Radim...

Working

Ulazak u sustav Zatvori [ X ]

Izaberite način ulaska u sustav:

Pomoću Facebook profila

Ako niste povezali Facebook profil sa korisničkim računom, molimo Vas da ispunite sva tražena polja.

E-mail adresa:
Lozinka:

Ako nemate kreiran korisnički račun za portal Protagora.hr molimo Vas pratite ovaj link.

Koliko tolerancije treba?

Koliko tolerancije treba?

Ah, ta tolerancija na koju se svi i na koju nas svi pozivaju! Treba li nam zaista? U zadnje vrijeme čini mi se sve više i više da ćemo, budemo li tolerantni prema nekim svinjarijama, platiti glavom ili zdravljem.

 U Hrvatskoj se u skladu s rečenim pojavljuju kreacionisti. Te zatucane, neškolovane, neobrazovane individue ispranih ili nikad napunjenih mozgova. Sa svojim idejama zasnovanim na knjizi napisanoj prije otprilike 2600 godina. Iako globalno svi dokazi, činjenice, argumenti upućuju na to da je Zemlja stara milijardama godina njihovoj gluposti nikako dokazati da nemaju pravo u tvrdnji o 6000 godina staroj Zemlji. Ovo je naravno samo jedan primjer. Drugi dolazi od američkih kreacionista koji predlažu dodatno oporezivanje ateista i onih koji ne idu na mise. Uzmemo li u obzir da se taj isti kreacionizam raširio baš iz SAD-a, dođe vam nekako normalno postaviti pitanje: budemo li tolerirali kreacionizam, postoji li strah da se ovo dogodi i u Hrvatskoj? Usprkos tome što, za razliku od SAD, hrvatski ateisti već odavno, kroz porezne izdatke, financiraju Katoličku crkvu s barem nekoliko milijuna kuna godišnje. Kad doznate tko i kako neke njihove časopise u Hrvatskoj financira, opet mi krene lavina nepristojnih riječi i jako oštrih tonova neprimjerenih bilo kojem živom biću. Trebamo li zaista tu pojavu, pošat, glupost, tolerirati?

 Ovih dana je u medijima naglašeno prisutna opozicija (iako stvarnih i ozbiljnijih problema ima puno više) Zakonu o Medicinski potpomognutoj oplodnji (MPO). Iako najmanje diskriminantan od svih dosadašnjih sličnih zakona, napisan znanstveno, stručno i krajnje napredno, izazvao je lavinu kritika, kao i obično, majke Crkve i njenih sinova i kćeri, katoličkih udruga te ni više ni manje, političkih saborskih stranaka. Kako već i ptice na grani pjevaju, sukob je stvoren oko činjenice je li embrij (tj. tek začeta stanica, jedna, brojem: 1, stanica) čovjek ili ne. NE, nije. Život se razvija sa živčanim sustavom, puno kasnije u trudnoći. Jer, vidite, po toj logici moja tek ispljunuta slina sadržava više života od jednog embrija ( na kraju krajeva, i tu 'rade' tjelesne tekućine ). No više od svega predstavnici katoličke religije traže ni više ni manje nego referendum. Postojalo je već razdoblje gdje su oni, jedino oni, imali pravo na mišljenje. Razdoblje, u kojem su osobe crvene kose, različite vjere ili ideja bile spaljivane na lomačama. Gdje se prisilno liječila lijevorukost i homoseksualnost. Gdje su osobama zaraženim kugom organizirao pokop odmah nakon dijagnosticiranja iste (godinama prije same smrti). Razdoblje zvano Srednji vijek ili Mračno doba. Dodat ću da se oni mole fiktivnom liku koji je po legendi rođen ni više ni manje nego baš potpomognutom oplodnjom! Ovo je moderno doba u kojem se religiju nema više što pitati. Da citiram Christophera Hitchensa „Religiji je ponestalo argumenata. Zahvaljujući teleskopu i mikroskopu, ona više ne pruža dokaze za bilo što bitno.“ Takvi religiozni ekstremisti su nebitni, neugodni, krajnje naporni i dosadni. A političari bi trebali napokon izaći iz stražnjica eventualnih birača. Tužno ih je vidjeti u njihovoj ignoranciji, gluposti i blebletanju u prazno. Kako ih nije sram njih samih? Pitanje s početka bilo je, treba li (i) ovo tolerirati?  

Već sam pisao o vjerskoj zatucanosti i neznanju, igoranciji, pokušavajući biti iskren, pomalo duhovit, a opet i malko agresivan. Ovaj put ostati ću samo iskren. Na jednoj društvenoj mreži moje posljednje reakcije bile su zaista nepristojne i neprihvatljive te me moja kolegica iz udruge i uredništva opomenula i spustila na zemlju. Potpuno s pravom. Baš ona mi je dala misliti o ovome i na tome joj hvala.

Treba li i koliko tolerirati stavove ovih primitivnih budala o kojima sam pisao? Ne, ne treba. Ignoranciju, neznanje, glupost i pseudoznanosti ne treba tolerirati. Civilizacija se već stoljećima bori protiv njih radi boljitka svih ljudi. Oštri tonovi i neprimjeren rječnik neće pomoći. Strpljene, znanje, hladnokrvno argumentiranje činjenica hoće. Nažalost, to neće nikoga preobratiti ali će im zato 'začepiti usta'.

 I dok sam ovo pisao, stiže mi jedna jako lijepa vijest. Moja udruga, udruga 'Protagora' čiji sam član, ponosno, od prvog dana, pokreće pravni postupak protiv države zbog diskriminacije učenika koji ne idu na vjeronauk. Reklo bi se: Ludilo brale!!! A onda je nakon kraćeg entuzijazma uslijedila i psovka. Ma zar je normalno da je uopće potreban jedan takav postupak. Izgleda da jest. Zašto?

Sjetim se odmah samog sebe iz daleke '91., '92., '93., zapravo čitave osnovne škole. Doba koje je malo drukčije od sadašnjosti, ne puno, tu smo negdje. Doba kad sam umjesto u razredu sjedio u hodniku te su me gledali kao nekoga tko tu ne pripada, invalidno dijete koje, k tomu, ne ide na vjeronauk i ne vjeruje u boga! Osoba koja nikako nije mogla biti Hrvat, čovjek. Nije pomagala ni činjenica što mi je otac tada bio na frontu u zadarskom zaleđu! Što je najbolje, izostanak s vjeronauka nije čak bio ni moj osobni izbor. Istina je da sam počeo pohađati satove istog, ali nakon nekoliko demantnih pitanja vjeroučiteljici (a dinosauri, a big bang?), bili su, uz suglasnost mojih roditelja, spašeni moje obveze pohađanja vjeronauka. Nije bilo lako biti godinama izopćen, gledan ispod oka, katkad i ogovaran, ali iskreno, gledajući na to sada, s odraslim očima mogu zaključiti samo jedno: Koliko sam samo ja bio sretno dijete! Dok su drugi bili zatupljivani, indoktrinirani i zasljepljivani neznanjem, glupošću i religijom, ja sam sate i sate provodio u školskoj knjižnici, među tonama i tonama znanja.

No, ja sam primjer za sebe. Drugi nisu imali, nemaju i neće imati tu moju sreću. Postoje i postojati će djeca koja će odrastati misleći da su drukčija ili manje vrijedna pred svojim vršnjacima. Koji će misliti da su sami i da nešto s njima nije u redu. Ovdje ne treba misliti na razne ugovore, ideologije, vjere, već na djecu, svu djecu. Dati im iste uvjete, ne samo školovanja već odrastanja s punim ljudskim dostojanstvom.

Vezani članci

Nema vezanih članaka.

Ključne riječi

financiranje, fundamentalizam, sekularnost, škola, teokracija, tolerancija, vjeronauk

Podijeli sadržaj

O autoru:

mr. sc. Luka Baričić

mr. sc. Luka Baričić

Rođen 8. prosinca 1984. u Splitu. Nakon završene srednje Ekonomsko- birotehničke škole odlazi na studij u Pisu, Italija. Tamo diplomira povijest antičkog Bliskog istoka te magistrira arheologiju na istom području s naglaskom na hetitologiju i zapadnu Anatoliju. Nekoliko godina surađuje s Odjelom za Paleopatologiju sveučilišta u Pisi te je član Arheološke grupe Vecchiana. Član udruge "Protagora " od njenog osnutka. Član udruge "Dalmacija" . 

Više o autoru »

Komentari na sadržaj:

Da biste komentirali ovaj sadržaj morate se autorizirati u sustav.

Učitavam...

Učitavam komentare...

"Protagora" - Udruga za zaštitu prava ireligioznih osoba i promicanje ireligioznog poimanja svijeta.

Adresa Udruge: Vramčeva 23, 10000 Zagreb

Kontakt e-mail: udruga@protagora.hr