MessageBox

MainMessage

AdditionalInfo

 

Radim...

Working

Ulazak u sustav Zatvori [ X ]

Izaberite način ulaska u sustav:

Pomoću Facebook profila

Ako niste povezali Facebook profil sa korisničkim računom, molimo Vas da ispunite sva tražena polja.

E-mail adresa:
Lozinka:

Ako nemate kreiran korisnički račun za portal Protagora.hr molimo Vas pratite ovaj link.

Papa iznad ustava

Ovih je dana Inoslav Bešker u članku „Papa iznad ustava“ napisao „Papa u ime ne samo Crkve, nego samog Boga i pričesnog tijela njegova samožrtvovana Sina, poručuje zakonodavcima da je iznad ustavâ, iznad demokracije, ono što je Crkva prozvala prirodnim zakonom.“ (Bešker, Jutarnji list od 16.03.2007., 19)

Sutradan je reagirao Živko Kustić: „Nije Papa iznad Ustava, nego su iznad njega osnovna ljudska prava o kojima Sabor ne može glasovati. Iskusili smo što se događa kad primjerice parlament u nacističkoj državi rasistički oduzme osnovna prava stanovnicima druge rase“ (Kustić, Jutarnji list od 17.03.2007., 22).

Ima Živko Kustić pravo, parlament nije jamstvo protiv zla, niti odluke Sabora moraju nužno biti dobre. I ne baca na parlamentarnu praksu sjenu samo zlo učinjeno u doba fašizma i nacizma.

Ali namjere Crkve da se stavi iznad svjetovnih vlasti i ustavâ može se iščitati iz jednog već poprilično starog članka upravo Živka Kustića:

„U Poljskoj se je Papa, među ostalim, oborio na »pogrešnu ideologiju slobode«. Što je time htio reći? Zar se Katolička crkva opet počinje bojati slobode za koju nas je, kako ističe apostol Pavao, Krist oslobodio? I inače se među katoličkim misliocima u posljednje vrijeme čuju bojazni da demokracija može biti i neprihvatljiva, premda se Papa nije ustručavao više puta izraziti u prilog demokratskog poretka. Pogrešna ideologija slobode, kad je riječ o društvu i državi, zapravo je izopačena demokracija u kojoj narod, odnosno u njegovo ime parlament, odlučuje baš o svemu, također o razlikovanju etičkog dobra i zla. Kršćani će u naše doba reći da je od Boga vlast u narodu koji je slobodnim izborima povjerava onima koji će je do novih izbora vršiti. Vlast od Boga je teokracija, a kad narod vlada, to je demokracija. Prema biblijskom prikazu raja zemaljskog, Edena, Bog je čovjeku predao vlast nad svim što je stvorio, ali razlikovanje etičkog dobra i zla ostaje u Božjoj vlasti. Čovjek je slobodni gospodar svijeta dok priznaje objektivnu etiku. Ima, dakle, pitanja o kojima se ne odlučuje glasovanjem ni referendumom. Koliko god glasova dobio, primjerice zakon o rasnoj diskriminaciji, kao što je bio slučaj u Trećem Reichu, holokaust ostaje zločin. Ljudsko dostojanstvo i prava svake osobe moraju biti u temeljima svakog zakonodavstva. Objektivna etika, o kojoj se ne glasuje nego se prihvaća, može se nazvati naravnom, a vjernici će reći da je od Boga. Teško joj je potražiti neki drugi temelj, da bi mogla svakoga čovjeka obvezivati u savjesti. Sloboda ovisi o etičkim načelima koja su starija od svake zemaljske vlasti. Demokracija u tom smislu uključuje teokraciju.“ (Kustić, Jutarnji list od 31.08.2002., 10)

I na što se svodi Kustićev zaključak kad ga se očisti od sofističke retorike. Vrlo jednostavno:

1. Iznad svakog ljudskog zakona je objektivna etika.
2. Objektivna je etika od Boga.
3. Za tumačenje Božje volje i riječi ovlaštena je jedino Crkva.
4. To što Crkva proglasi etičkim načelima izraz je Božje volje i iznad ljudskih zakona. Odnosno ljudski zakoni moraju se ravnati prema onome što Crkva kaže.

Ili kao što to Kustić sasvim otvoreni piše: „Demokracija u tom smislu uključuje teokraciju“.

Ali sva zla za koje su odgovorni razni parlamenti jedva se mogu usporediti s onima koja su učinjena pod okriljem Crkve, na njezin poticaj, uz njezin pristanak, prešutno odobravanje ili bar neodlučno držanje po strani. Osim toga Kustić ništa ne kaže o tome uključuje li demokracija teokraciju samo kada Božje riječi tumači katoličko svećenstvo ili je dobro i kada to čine svećenici religija koje sve zajedno okupljaju bar četiri puta više sljedbenika od onih koje ima Papa i koji nisu skloni katoličkom poimanju svijeta (npr. braka). O ireligioznima da se i ne govori.

Stoga se ne treba ničega bojati više od onih koji bi da nam svoja životna načela nameću umotana u ideologiju apsoluta i božanske volje, tj. onih koji svoj interes predstavljaju kao Božji zahtjev. Njih ne zanimaju ni razgovor ni dogovor, već jedino bespogovorno pokoravanje. Klerikalizam je ponovno na djelu.

A da, još i ovo: pozivanje ljudi iz Crkve na „prirodni zakon“ krajnje je nedosljedno i čista bedastoća. Ali o tome možda nekom drugom prilikom.

Vezani članci

Nema vezanih članaka.

Ključne riječi

demokracija, državnost, klerikalizam, papa, teokracija

Podijeli sadržaj

O autoru:

prof. dr. sc. Milan Polić

prof. dr. sc. Milan Polić

Rođen je u Zagrebu 1946. godine, gdje je završio osnovnu i srednju Tehničku školu (elektronika). Neko vrijeme 1968. radi kao fizički radnik u DIP-u Delnice, a zatim je od 1968. - 1973. bio zaposlen u Radio-industriji Zagreb. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je 1973. filozofiju i sociologiju, a na istom je fakultetu i doktorirao u polju filozofije 1989. Od 1974. radio je kao srednjoškolski nastavnik, a od 1988. i kao honorarni suradnik na Filozofskom fakultetu - Pedagogijske znanosti, gdje je 1992. zaposlen kao docent pri katedri za filozofiju odgoja. Na istom je fakultetu neko vrijeme bio prodekan za nastavu. Deset je godina bio vanjski suradnik Sveučilišta „Jurja Dobrile" u Puli. Do odlaska u mirovinu 2011. godine bio je redoviti profesor filozofije odgoja na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu.

Više o autoru »

Komentari na sadržaj:

Da biste komentirali ovaj sadržaj morate se autorizirati u sustav.

Učitavam...

Učitavam komentare...

"Protagora" - Udruga za zaštitu prava ireligioznih osoba i promicanje ireligioznog poimanja svijeta.

Adresa Udruge: Vramčeva 23, 10000 Zagreb

Kontakt e-mail: udruga@protagora.hr