MessageBox

MainMessage

AdditionalInfo

 

Radim...

Working

Ulazak u sustav Zatvori [ X ]

Izaberite način ulaska u sustav:

Pomoću Facebook profila

Ako niste povezali Facebook profil sa korisničkim računom, molimo Vas da ispunite sva tražena polja.

E-mail adresa:
Lozinka:

Ako nemate kreiran korisnički račun za portal Protagora.hr molimo Vas pratite ovaj link.

Štetnost vjeronauka i mit o Mojsiju

Eto unazad par dana, raspravljah s nekoliko prijatelja o vjeronauku, vjeri, odgovarajući na standardna pitanja o tome zašto sam ja ateist itd. U tom razgovoru nenadano smo došli na temu Mojsija i 10 zapovijedi. E tu je došlo do 'pokolja'... Ne želim ni opisivati verbalne napade na mene nakon što sam hladnokrvno izjavio kako se radi o izmišljenoj priči. I tako se opet vraćamo na ono staro pitanje: Pa dobro što to djeca uče u školi?!!

Ajmo ispočetka. Odgovorom, ne pitanjem. (Znam, nije u redu, al neću više nikad, obećajem). NE, Mojsije nije stvarna ličnost, NE, Izraeliti nikad nisu bili u izgnani u Egipat.... Kako to?

 Mojsije, kao i dobar dio priča iz Starog zavjeta, napisane su u razdoblju između osmog i šestog stoljeća prije nove ere, dobar dio vrlo vjerovatno u doba Babilonskog zatočeništva pod utjecajem babilonske kulture. Baš tu Izraeliti dolaze u doticaj s pričama i legendama koje kasnije nalazimo u Bibliji kao dio kršćanske mitologije (zapravo svih “abrahamskih“ mitologija). Primjer je legenda o Mojsijevu rođenju. Mojsije kojeg majka, ne bi li ga spasila od smrti, stavlja u košaru te u rijeku Nil. Kao i kod Isusa, ništa novo. Evo zašto:

 “Sargon, moćni kralj, kralj Akkada sam ja ... Moja majka je bila ponizna, moj otac nije znao ...Moj grad je Azupiranu, koji se nalazi na obali Purattua. Moja majka me je ponizna začela, u tajnosti ona me donijela.
Ona me je smjestila u košarici od trstike, te bitumenom [izlaz] zatvorila Ona me je bacila rijekama koja me nisu prekrile. Rijeka me nosila, to me dovela do Akkija. ...”

 Ovo je početak, legende o rođenju Sargona Akadskog, oca prve velike političke formacije na Bliskom istoku, datirane u ←23-22 st., koji nakon što je spašen postaje dio kraljevskog dvora u Akkadu te kasnije kralj i osvajač, stvaraoc do tada najvećeg carstva.

 Kako znamo da Izraeliti nisu bili u Egiptu (bar ne kao narod, u smislu zatočeništva, kao babilonskog)? Prvo, nisu ostavili ni najmanjeg materijalnog (ili nematerijalnog) traga. Drugo, važnije, nisu ni postojali u vrijeme navodnog egzodusa. Znanstvenici se danas slažu da je izraelitska kultura zapravo nasljednica kananske te da se iz iste razvila. Po sadašnjim kronologijama na prijelazu s Brončanog na Željezno doba (←1200-1000). Čak je i Meremptahov (←1210-1200?) natpis, u kojem se spominje Izrael jako diskutabilan (i.si.ri.ar, može značiti Izrael, pleme, kao i Jazreel, geografski pojam). Nekoliko godina unazad došlo je do sukoba, na sreću samo verbalnog, nakon što je u egipatskim udžbenicima, s pravom, napisano kako su piramide izgradili egipatski (plaćeni) radnici. Naime, Izraelcima se ta činjenica nije svidjela. Prema njima, iako je arheologija neosporivo dokazala plaćene radnike, piramide su izgradili izraelitski robovi.

 Podatak o 40 godina u pustinji ću preskočiti, jer je o njemu nepotrebno raspravljati. U legendi o Mojsiju spada i Jerihon. Znamo svi priču, Izraeliti napadaju, pušu u trube te se perimetralni zidovi Jerihona ruše. Da, lijepo, kad bi Jerihon u Brončanom dobu imao zidove, što nije slučaj. Priča o Mojsiju i izgonu iz Egipta napisana je vjerojatno kao priručnik Izraelitima koji su se nalazili u zatočeništvu u Babilonu, na istom mjestu gdje se profilira njihovo jednoboštvo po uzoru na Babilonskog Marduka(?). O tome drugom prilikom.

 Zabrinjavajuće kod ovog slučaja jest kako se jedan mit, legenda, priča, unatoč neosporivim dokazima smatra poviješću. Pitanje koje se postavlja samo od sebe jest: Zašto? Odgovora i razloga je mnogo. Jedan od njih, zasigurno je VJERONAUK. Taj rasadnik lažnih, izmišljenih podataka, gdje se djeci puni glava nepotrebnim činjenicama o nikad postojećim likovima. Stavimo na stranu financijski problem i sagledajmo onaj ljudski. Zar je normalo da se djecu u školama uči nepostojeća povijest, izmišljena prije 3000 godina, koja danas služi samo zatupljivanju djece u svrhu punjenja crkava. Znam, nisam ovdje ništa novog rekao, ali razmislite svi, je li normalno da se događaju situacije s početka ovog teksta, gdje se znanje napada ignorancijom, kao da je to najobičnija stvar na svijetu?!

Vezani članci

Ne, Isus nije postojao

Ključne riječi

djeca, dogmatizam, škola, vjeronauk, znanost

Podijeli sadržaj

O autoru:

mr. sc. Luka Baričić

mr. sc. Luka Baričić

Rođen 8. prosinca 1984. u Splitu. Nakon završene srednje Ekonomsko- birotehničke škole odlazi na studij u Pisu, Italija. Tamo diplomira povijest antičkog Bliskog istoka te magistrira arheologiju na istom području s naglaskom na hetitologiju i zapadnu Anatoliju. Nekoliko godina surađuje s Odjelom za Paleopatologiju sveučilišta u Pisi te je član Arheološke grupe Vecchiana. Član udruge "Protagora " od njenog osnutka. Član udruge "Dalmacija" . 

Više o autoru »

Komentari na sadržaj:

Da biste komentirali ovaj sadržaj morate se autorizirati u sustav.

Učitavam...

Učitavam komentare...

"Protagora" - Udruga za zaštitu prava ireligioznih osoba i promicanje ireligioznog poimanja svijeta.

Adresa Udruge: Vramčeva 23, 10000 Zagreb

Kontakt e-mail: udruga@protagora.hr