MessageBox

MainMessage

AdditionalInfo

 

Radim...

Working

Ulazak u sustav Zatvori [ X ]

Izaberite način ulaska u sustav:

Pomoću Facebook profila

Ako niste povezali Facebook profil sa korisničkim računom, molimo Vas da ispunite sva tražena polja.

E-mail adresa:
Lozinka:

Ako nemate kreiran korisnički račun za portal Protagora.hr molimo Vas pratite ovaj link.

Što je to sekularnost i je li Hrvatska sekularna?

 

Sekularnost, ta magična riječ. Sekularnost je princip (na čistom hrvatskom, “načelo”) odvojenosti religije, odnosno religijskih institucija od države, sloboda religije, ali i od religije, princip države neutralne po pitanju religijskih uvjerenja te odlučne u nenametanju istih svojim građanima. Princip po kojem državne, političke ni javne aktivnosti ne smiju biti pod utjecajem religije.

I ne, ovo nije rasprava o religiji i ateizmu, ni vjeri i nevjeri. Sekularizam i ateizam nisu ista stvar!

Jasno? Ako jest, zapitajmo se gdje je u toj priči zabit zvana Hrvatska (po Ustavu: Republika Hrvatska je jedinstvena i nedjeljiva demokratska i socijalna država.).  Odgovor je lagan: Jest k****!

Zašto? Polako.

Često ćete čuti iz usta i pera političara (uključujući i onih u mojoj stranci) kako je Hrvatska sekularna jer to piše u Ustavu. E pa ne piše! Ruku na srce, Ustav poštuje određene stavke načela sekularnosti (npr. čl. 40. i čl. 41.), ali termin ”sekularna” u njemu ne postoji. Sekularnost nije pravilo, iako bi to postala kada bi se točnom, opsežnom definicijom unijelo u kakav zakon ili čak Ustav; ona je princip, standard suvremenog društva koji se očituje u jako puno stvari, a to u RH jednostavno nije slučaj, bez obzira što u Ustavu piše ili ne.

U čemu je problem? U ugovorima sa Svetom Stolicom, poznatijim kao Vatikanski ugovori (kasnije u tekstu VU). Ipak, nazovimo ih pravim imenom, onim što u svojoj formi zapravo jesu, konkordati; konkordati koji daju prava isključivo jednoj strani, Katoličkoj Crkvi; konkordati kojima je mjesto u nekoj drugoj vremenskoj dimenziji, onoj u kojoj je bilo potrebno uvlačiti se Papi da-ne-kažem-kamo ne bi li se potvrdila ili zadržala vlast; konkordati koji u jednoj navodno sekularnoj državi daju jednoj religijskoj instituciji pravo na “javnu pravnu osobnost” koje joj omogućuje direktno financiranje iz javnog proračuna te ju stavlja u isti položaj s tijelima javne i državne uprave (u pravne osobe javnog prava ubrajaju se u pravilu države, jedinice lokalne samouprave i uprave, različite ustanove koje dobivaju sredstva iz državnog proračuna, javna poduzeća i dr. Sve ostale pravne osobe ulazile bi u pravne osobe privatnog prava). Crkveni brak, odnosno vjenčanje u crkvi ne zahtjeva i vjenčanje kod matičara. Za ostale religijske institucije to nije slučaj, naprotiv. Živjela Ustavom garantirana jednakost (čl. 14. Svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama. Svi su pred zakonom jednaki.).

Ah, da, RH ima ugovore s ostalim religijskim zajednicama i sve ih može jednostrano raskinuti. Ugovori sa Svetom Stolicom su međunarodni te teško raskidivi, bolje rečeno, ni u jednoj njihovoj točci to nije ni predviđeno.

Hrvatska je suverena i nezavisna država u kojoj su svi jednaki pred zakonom. Osim u slučaju sudske istrage o kleriku zbog možebitnih krivičnih djela predviđenih krivičnim zakonikom, sudske će vlasti o tome prethodno obavijestiti nadležne crkvene vlasti. Recite to žrtvama svećeničke pedofilije.

Bilo bi bezobrazno ne spomenuti članak 2. Ustava, radi kojeg je proliveno krvi i krvi ranih devedesetih, ali opet neprimjenjiv u slučaju Katoličke Crkve, budući da zbog VU-a država ne smije pristupiti i zaštiti vlastitu kulturnu baštinu. Sjetite se branitelja koji su se skrivali u crkvi sv. Marka.

Vjeronauk imenom, katolički katekizam realno. O ovoj se temi razglabalo do dosade. Izborni predmet nije, jer izbor između indoktrinacije i hodnika nije izbor. No to možda i nije najveći problem. Veći je problem činjenica da država ne sastavlja program i sadržaj udžbenika za vjeronauk, niti ima pravo prigovora na iste, ali zato uredno snosi trošak tiskanja istih. Pa tako osim troška, država dopušta da djeca uče kako su ateisti zli i egoistični, krivi za Auswitcz, kako se znanstveno odbačene bajke poput Mojsija, Davida, pa čak i Isusa, predstavljaju kao povijesna realnost. Čak se i Francuska revolucija, prekretnica između humanizma i srednjevjekovne zatucanosti, demokracije i feudalizma dovodi u pitanje. Opet, zdravlja radi, neću dalje. 

Spoemnimo i Vojni ordinarijat (naravno, u potpunosti financiran iz javnog proračuna). Ovdje je princip sekularnosti možda i najviše doveden u pitanje. Vojska je složena po vrlo čvrstoj hijerarhiji u kojoj je naredba zakon, a demokracija nepostojeća. Ne postoji pravo vojnika, pojedinca, odbiti naredbu odlaska na misu ili duhovnu obnovu. Istina, takve naredbe se ne izdaju često, ali sama činjenica da mogu je zabrinjavajuća.

Nije gotovo, ima još. I to puno više nego mi se, ekologije i zdravlja radi, piše. 

Ne postoji malo ili puno sekularnosti, niti je ona agresivna ili umjerena. Ili jesi ili nisi. Sekularnost nikom ne smanjuje prava niti ih oduzima. Ona ukida nezaslužene povlastice koje drugima oduzimaju prava.

No ponekad je to teško shvatiti, osobito onima koji po nekom pretpostavljenom, nedokazivom autoritetu, misle da vladaju apsolutnom istinom. Istim onim religijskim institucijama kojima pristup javnom novcu i resursima odgovara radi preživljavanja (stručni termin: uhljeb). Religijskim institucijama sekularnost smeta jer bi izgubile sposobnost indoktrinacije najmlađih što bi dovelo do postepenog izumiranja istih, do gubitka utjecaja na mase, a preko njih i gubitka sposobnosti nametanja vlastitih, na pretpostavci i bajkama utemeljenih uvjerenja kao univerzalnih.

Živimo u demokraciji, a demokracija je vladavina izabrane većine, ne većine definirane vjerom, rasom itd. Demokracija je ujedno i vladavina prava, jednakosti, onako kako to i Ustav nalaže. Sve ostalo je totalitarizam i teokracija. Ako stvarno mislite da je sekularnost toliko loša te kako nam utjecaj religije treba, usporedite malo zemlje Bliskog Istoka i nordijske države.

Da je RH sekularna, ne bi se pricalo o vjeri, ateizmu ili čemu više. Takve bi rasprave bile nepotrebne. Kad bi RH bila sekularna, svi bismo mogli bez problema odgajati djecu u ili bez ikakvih uvjerenja, ova udruga ne bi postojala, a vi koji čitate ne biste osjećali knedlu u grlu ili venu na vratu, ovisno o izazvanom raspoloženju.

I zato svaki put kad čujete političara ili teologa koji vas uvjerava kako je RH sekularna, kako su VU-i jamac sekularnosti (nadam se da ste shvatili kako nisu), reagirajte. Političara pošaljite u neku stvar, jer je na njima odgovornost obrane Ustava, ljudskih prava i sekularnosti kao temelja zdravog, progresivnog i suvremenog društva. Oni su ti koji trebaju imat m*** i od ove zabiti napraviti državu u kojoj najveći uspjeh neće biti otići iz nje!

Teologe ignorirajte; ti šarlatani bolje ne zaslužuju.

O autoru:

mr. sc. Luka Baričić

mr. sc. Luka Baričić

Rođen 8. prosinca 1984. u Splitu. Nakon završene srednje Ekonomsko- birotehničke škole odlazi na studij u Pisu, Italija. Tamo diplomira povijest antičkog Bliskog istoka te magistrira arheologiju na istom području s naglaskom na hetitologiju i zapadnu Anatoliju. Nekoliko godina surađuje s Odjelom za Paleopatologiju sveučilišta u Pisi te je član Arheološke grupe Vecchiana. Član udruge "Protagora " od njenog osnutka. Član udruge "Dalmacija" . 

Više o autoru »

Komentari na sadržaj:

Da biste komentirali ovaj sadržaj morate se autorizirati u sustav.

Učitavam...

Učitavam komentare...

"Protagora" - Udruga za zaštitu prava ireligioznih osoba i promicanje ireligioznog poimanja svijeta.

Adresa Udruge: Vramčeva 23, 10000 Zagreb

Kontakt e-mail: udruga@protagora.hr