Autor: Vijeće Europe

Rezolucija 1580 (4. listopada 2007.)

Opasnosti kreacionizma u obrazovanju :

1. Cilj ove rezolucije nije dovoditi u pitanje ili suzbijati vjeru – pravo na slobodu vjere to ne dopušta. Cilj je upozoriti na određena nastojanja da se vjera shvati kao znanost. Neophodno je razdvojiti vjeru od znanosti. To nije pitanje antagonizma. Znanost i vjera moraju biti sposobne postojati usporedno. To nije stvar suprotstavljanja vjere i znanosti, nego nužnost sprječavanja vjere da se suprotstavlja znanosti.

2. Nekim ljudima Stvaranje, kao pitanje religijskog uvjerenja, daje smisao u životu. Ipak, Parlamentarna skupština Vijeća Europe zabrinuta je zbog mogućih loših utjecaja širenja kreacionističkih ideja kroz naše obrazovne sustave i posljedicama na našu demokraciju. Ukoliko ne budemo oprezni, kreacionizam može postati prijetnja ljudskim pravima, što je ključna briga Vijeća Europe.

3. Kreacionizam, koji se temelji na poricanju evolucije vrsta prirodnom selekcijom, dugo vremena bio je gotovo isključivo američki fenomen. Današnje kreacionističke ideje nastoje naći svoj put u Europu i njihovo širenje pogađa više država članica Vijeća Europe.

4. Glavna meta današnjih kreacionista, od kojih su većina kršćani ili muslimani, jest obrazovanje. Kreacionisti su odlučni u nastojanju da se njihove ideje uvrste u školske znanstvene programe. Kreacionizam ne može, polagati pravo na to da bude znanstvena disciplina.

5. Kreacionisti dovode u pitanje znanstveni karakter određenih područja znanja i tvrde da je teorija evolucije samo jedna interpretacija u nizu mnogih. Oni optužuju znanstvenike da ne pružaju dovoljno dokaza da bi teoriju evolucije znanstveno potvrdili. S druge strane, kreacionisti svoje tvrdnje brane kao znanstvene. Ništa od toga nije zasnovano na objektivnoj analizi.

6. Svjedoci smo širenja modela razmišljanja koji dovode u pitanje utvrđeno znanje o prirodi, evoluciji, našem porijeklu i našem mjestu u svemiru.

7. Postoji stvarni rizik da bi umove naše djece mogla zahvatiti zbunjenost glede onoga što se tiče uvjerenja, vjerovanja i svakakvih ideala te onog što se tiče znanosti. Stav da su „sve stvari jednake" može se činiti primamljivim i tolerantnim, no ustvari je opasan.

8. Kreacionizam sadrži mnogo proturječnih aspekata. Ideja „inteligentnog dizajna", koja je najnovija, prerađena verzija kreacionizma, ne poriče određeni stupanj evolucije. Ipak, inteligentni dizajn na ublaženi način nastoji predstaviti kreacionizam kao znanstveni pristup, i u tome leži opasnost.

9. Skupština stalno inzistira na tome da je znanost od temeljne važnosti. Znanost je omogućila znatna poboljšanja životnih i radnih uvjeta, a važan je faktor u ekonomskom, tehnološkom i društvenom razvoju. Teorija evolucije nema nikakve veze s Božanskim otkrivenjem, već je zasnovana na činjenicama.

10. Kreacionizam tvrdi da je utemeljen na znanstvenom principu. U stvarnosti, metode koje kreacionisti koriste spadaju u sljedeće tri kategorije: čisto dogmatsko uvjeravanje; iskrivljena upotreba znanstvenih citata, ponekad ilustrirana prekrasnim fotografijama; i potvrda od manje-više poznatih znanstvenika, od kojih većina nisu stručnjaci za ta područja. Na taj način, kreacionisti se obraćaju nestručnima i unose sumnju i zabunu u njihove umove.

11. Evolucija nije samo stvar razvoja ljudskih bića i populacija. Njezino poricanje može imati ozbiljne posljedice na razvitak naših društava. Pomaci u medicinskim istraživanjima, s ciljem borbe protiv zaraznih bolesti poput AIDS-a, bit će nemogući ako svaki princip evolucije bude odbačen. Ako ne razumijemo mehanizme evolucije, ne možemo u potpunosti biti svjesni rizika što ih nose smanjenje biološke raznolikosti i klimatske promjene.

12. Naš moderni svijet zasnovan je na dugoj povijesti, čiji važan dio čini razvitak znanosti i tehnologije. Ipak, znanstveni pristup još uvijek nije dobro shvaćen i to ohrabruje razvoj svih vrsta fondamentalizma i ekstremizma. Potpuno odbacivanje znanosti je definitivno jedna od najozbiljnijih prijetnji ljudskim i građanskim pravima.

13. Rat protiv teorije evolucije i njezinih pristalica najčešće proizlazi iz nekog oblika vjerskog ekstremizma usko povezanog s ekstremnim desničarskim političkim pokretima. Kreacionistički pokreti posjeduju stvarnu političku moć. Činjenica, razotkrivena u više prilika, jest da neki pristalice strogog kreacionizma žele demokraciju smijeniti teokracijom.

14. Svi vodeći predstavnici glavnih monoteističkih religija usvojili su mnogo blaži stav. Papa Benedikt XVI, primjerice, kao i njegov prethodnik papa Ivan Pavao II, danas slavi ulogu znanosti u razvoju čovječanstva i prepoznaje teoriju evolucije kao „nešto više od hipoteze“.

15. Podučavanje o svim pojavama u vezi s evolucijom kao temeljnom znanstvenom teorijom je, dakle, ključno za budućnost naših društava i naših demokracija. Zbog toga ona mora imati središnje mjesto u obrazovnim programima, naročito u znanstvenim predmetima, sve dok, kao i svaka druga teorija, može proći strogu znanstvenu provjeru. Evolucija je prisutna svuda, od medicinske pretjerane uporabe antibiotika koji uvjetuju pojavu otpornih bakterija, do zemljoradničke zloupotrebe pesticida koji uvjetuju mutacije insekata na koje pesticidi više nemaju nikakvog učinka.

16. Vijeće Europe je istaknulo važnost podučavanja o kulturi i religiji. U ime slobode izražavanja i osobnih uvjerenja kreacionističke ideje, kao i svaki drugi teološki stav, mogu eventualno biti predstavljene kao dodatak kulturnom i religijskom obrazovanju, ali ne mogu težiti znanstvenom statusu.

17. Znanost nudi nezamjenjivo obrazovanje intelektualne strogosti. Ona ne teži objašnjenju „zašto stvari jesu", već razumijevanju o njihovom funkcioniraju.

18. Istraživanje rastućeg utjecaja kreacionista pokazuje da argumenti koji se tiču kreacionizma i evolucije idu daleko od intelektualne rasprave. Ako ne budemo oprezni, one vrijednosti koje su sama srž Vijeća Europe bit će pod direktnom prijetnjom kreacionističkih fundamentalista. Dio uloge parlamentaraca Vijeća Europe jest da reagiraju prije nego što bude prekasno.

19. Parlamentarna skupština stoga potiče države članice, a posebno njihove obrazovne vlasti, da:

19.1. brane i promoviraju znanstveno znanje;

19.2. pojačaju podučavanje o temeljima znanosti, njezinoj povijesti, epistemologiji i njezinim metodama, uz podučavanje o objektivnom znanstvenom znanju;

19.3. učine znanost razumljivijom, privlačnijom i bliskijom stvarnosti sadašnjeg svijeta;

19.4. pruže čvrst otpor kreacionističkim učenjima kao znanstvenoj disciplini na jednakoj razini kao i teorija evolucije, i općenito prezentacijama kreacionističkih ideja u bilo kojoj disciplini osim u religiji;

19.5. promoviraju podučavanje o evoluciji kao temeljnoj znanstvenoj teoriji u školskim programima.

20. Skupština pozdravlja činjenicu da je 27 akademija znanosti država članica Vijeća Europe u lipnju 2006. godine potpisalo deklaraciju o podučavanju evolucije i poziva one akademije koje to još nisu učinile, da potpišu tu deklaraciju.

S engleskog preveo: univ. bacc. hist. Luka B

Autor: Richard Dawkins

Predgovor knjizi  ILUZIJA O BOGU

Kao dijete, moja supruga mrzila je svoju školu i priželjkivala je da je smije napustiti. Mnogo godina poslije toga, kad je bila u dvadesetim godinama života, otkrila je tu žalosnu činjenicu svojim roditeljima i njezina je majka bila zaprepaštena: “No dijete, zašto nisi došla i rekla nam to?” Lallin odgovor nalazi se u mom današnjem tekstu: “Nisam znala da mogu.”

Nisam znala da mogu.

Pretpostavljam – zapravo sam siguran – da ima mnogo ljudi koji su odgojeni u ovoj ili onoj religiji, nezadovoljni su u njoj, ne vjeruju u nju ili su zabrinuti zbog zala koja su počinjena u njezino ime. Ti ljudi obuzeti su neodređenom čežnjom da napuste religiju svojih roditelja i htjeli bi to biti u stanju, ali jednostavno ne shvaćaju da je to moguće. Ako ste vi jedan od tih, onda je ova knjiga za vas. Njezin je cilj zaoštravanje svijesti – zaoštravanje svijesti o činjenici kako je realno težiti tome da se postane ateist te kako je to hrabra i veličanstvena težnja. Možete biti sretan ateist, uravnotežen, moralan i intelektualno ispunjen. To je prva moja poruka u svezi sa zaoštravanjem svijesti. Htio bih zaoštriti svijest na još tri druga načina, no o tome nešto kasnije.

U siječnju 2006. prikazao sam dokumentarni film u dva dijela na britanskoj televiziji (Četvrti kanal) pod naslovom Korijen sveg zla? Od početka mi se nije sviđao taj naslov. Religija nije uzrok svega zla, jer nijedna pojedina stvar nije uzrok nečega u cijelosti. No bio sam vrlo zadovoljan reklamnim oglasom koji je Četvrti kanal objavio u britanskom tisku. Bila je to slika panorame Manhattana ispod koje je pisalo: “Zamislite svijet bez religije”. U čemu je bila poanta? Blizanaca-nebodera Svjetskog trgovinskog centra na slici uočljivo nije bilo.

Zamislite, zajedno s Johnom Lennonom, svijet bez religije. Zamislite da nema bombaša samoubojica, da nije bilo 11. rujna, 7. srpnja, križarskih ratova, progona vještica, zavjere za dizanje u zrak britanskog parlamenta 1605, podjele Indije, izraelsko-palestinskih ratova, srpsko-hrvatsko-bošnjačkih pokolja, progona Židova kao “kristoubojica”, “nemira” u Sjevernoj Irskoj, ubojstava radi “povrata časti”, teleevangelista u sjajnim odijelima s napuhanim frizurama koji pelješe novac lakovjernih ljudi ("Bog hoće da dajete sve dok vas ne počne boljeti"). Zamislite da nema talibana koji dižu u zrak prastare kipove,  javnih odrubljivanja glave bogohulnicima, bičevanja ženske kože, jer je zločin pokazati i jedan njen centimetar. Usput, moj kolega Desmond Morris ukazao mi je na to da se prekrasna pjesma Johna Lennona pod tim istim naslovom ponekad u Americi izvodi bez riječi “...i bez religije također”. Autori jedne verzije čak su se drznuli promijeniti tu sintagmu u “...i s jednom religijom također”.

Možda mislite da je agnosticizam razumno stajalište, a da je ateizam jednako dogmatičan kao i religijsko vjerovanje? Ako je tako, nadam se da će vas 2. poglavlje ponukati na to da se predomislite te da će vas uvjeriti kako je “hipoteza o Bogu” znanstvena hipoteza o svemiru, hipoteza koja se mora raščlanjivati skeptično kao i svaka druga. Možda ste učili da su filozofi i teolozi iznijeli dobre razloge za vjerovanje u Boga. Ako tako mislite, možda će vam se sviđati 3. poglavlje pod naslovom “Dokazi u prilog postojanju Boga”, jer se pokazuje da su ti dokazi izrazito slabi. Možda mislite kako je očito da Bog mora postojati, jer kako bi inače nastao svijet? Kako bi inače moglo biti života u svoj njegovoj bogatoj raznovrsnosti, u kojemu svaka vrsta izgleda upadljivo kao da je “stvorena” ? Ako vam se misli kreću tim stazama, nadam se da ćete u 4. poglavlju steći uvid u to “Zašto je gotovo sigurno da nema Boga”. Daleko od toga da ukazuje na nekog višeg “planera”, iluzija o planiranju u živućem svijetu može se objasniti mnogo ekonomičnije i s razornom elegancijom pomoću darvinističkog prirodnog odabira. Iako je sama prirodna selekcija ograničena na objašnjavanje živućeg svijeta, ona podiže našu svijest na razinu vjerojatnosti da postoje slične “dizalice” koje nam mogu pomoći u poimanju samoga kozmosa. Moć dizalica poput prirodne selekcije drugo je od mojih četiriju oštrila svijesti.

Možda mislite da moraju postojati nekakav bog ili bogovi zato što vas antropolozi i povjesničari uče da vjernici dominiraju svakom ljudskom kulturom. Ako to smatrate uvjerljivim razlogom, molim vas da se osvrnete na 5. poglavlje o “Korijenima religije”, koje objašnjava zašto je vjerovanje toliko sveprisutno. Ili mislite da je religijsko vjerovanje nužno kako bismo sebi postavili moralne odredbe koje se mogu opravdati? Nije li nam potreban Bog kako bismo bili dobri? Molim vas, pročitajte 6. i 7. poglavlje kako biste uvidjeli zašto nije tako. Je li vam religija i dalje slaba točka kao dobra stvar za svijet, iako ste sami izgubili svoju vjeru? 8. poglavlje pozvat će vas da razmišljate o tome kako religija u mnogim slučajevima nije toliko dobra za svijet.  

Ako se osjećate zarobljenima u religiji svoga odgoja, bilo bi uputno zapitati se kako se to dogodilo. Odgovor obično leži u nekom obliku indoktrinacije u djetinjstvu. Ako ste imalo religiozni, onda je gotovo potpuno vjerojatno da je vaša religija i religija vaših roditelja. Ako ste se rodili u Arkansasu i mislite da je kršćanstvo istinito, a islam lažan, znajući sasvim jasno kako biste mislili obratno da ste se rodili u Afganistanu, onda ste žrtva indoktrinacije u djetinjstvu. Isto tako, mutatis mutandis, ako ste rođeni u Afganistanu.

Cijelo pitanje religije i djetinjstva predmet je 9. poglavlja, koje također uključuje moje treće oštrilo svijesti. Isto kao što bi se feministice nekad trzale kad bi čule zamjenicu “on”, a ne izraz “on ili ona”, odnosno “muškarac”, a ne “čovjek”, želio bih da se svatko trgne kad god čuje izraz kao što je “katoličko dijete” ili “muslimansko dijete”. Ako baš hoćete, govorite o “djetetu katoličkih roditelja"; ali ako ikad čujete da netko govori o “katoličkom djetetu”, zaustavite ga i pristojno mu ukažite na to kako su djeca premlada da bi znala gdje stoje s obzirom na takva pitanja, isto kao što su premlada da bi znala gdje stoje glede ekonomije ili politike. Upravo zato što mi je cilj podizanje svijesti, neću se ispričati zato što to spominjem u predgovoru kao i u 9. poglavlju. To se nikad ne može reći previše puta. Opet ću to reći. To nije muslimansko dijete, već dijete muslimanskih roditelja. To dijete je premlado da bi znalo želi li biti musliman ili ne. Ne postoji nešto poput muslimanskog djeteta. Ne postoji nikakvo kršćansko dijete.

1. i 10. poglavlje zaokružuju knjigu tako što objašnjavaju, na različite načine, kako ispravno shvaćanje veličanstvenosti stvarnog svijeta, iako nikad ne postaje religija, može itekako ispuniti inspirativnu ulogu koju je religija u povijesti – i to neprimjereno – za sebe uzurpirala. 

Moje četvrto oštrilo svijesti je ponos ateista. Nitko se ne mora ispričavati zato što je ateist. Upravo suprotno, na to se može biti ponosan, stajati uzdignute glave prema dalekim obzorima, jer ateizam gotovo uvijek ukazuje na zdravu neovisnost duha i, dapače, na zdrav duh. Mnogi ljudi znaju, duboko u svojoj duši, da su ateisti, ali se to ne usuđuju priznati svojim obiteljima pa čak, u nekim slučajevima, ni sebi samima. To je dijelom zato što je sama riječ “ateist” ustrajno pretvarana u užasnu i zastrašujuću etiketu. U 9. poglavlju navodi se tragikomična priča komičarke Julije Sweeney o tome kako su njezini roditelji, čitajući novine, otkrili da je ona bila postala ateistom. Oni su još gotovo i mogli prihvatiti nevjerovanje u Boga, ali biti ateist! ATEIST? (Ton majčina glasa pretvorio se u vrisak).

Na ovom mjestu moram reći nešto što je prije svega namijenjeno američkim čitateljima, jer je religioznost u današnjoj Americi nešto uistinu izuzetno. Odvjetnica Wendy Kaminer samo je malo pretjerivala kad je primijetila da je ismijavanje religije podjednako opasno kako i spaljivanje zastave u dvorani udruge američkih veterana.¹ Status ateista u Americi danas je kao status homoseksualaca prije 50 godina. Sada, nakon djelovanja pokreta za emancipaciju homoseksualaca, moguće je, iako još uvijek ne vrlo lako, da homoseksualac bude izabran na neki javni položaj. U Gallupovu ispitivanju javnosti 1999. Amerikanci su upitani bi li glasovali za, u ostalome visoko kvalificiranu, osobu koja je žena (95 posto ih se izjasnilo pozitivno), katolik (94 posto), Židov (92 posto), crnac (92 posto), mormon (79 posto), homoseksualac (79 posto) ili ateist (49 posto). Očito je da je pred nama još dugi put. No ateisti su daleko brojniji, osobito među obrazovanom elitom, nego što to mnogi pretpostavljaju. Tako je bilo čak i u 19. stoljeću, kad je John Stuart Mill već bio u mogućnosti reći: “Svijet bi bio zapanjen da zna koliko je mnogo njegovih najblistavijih uglednika, koje čak i obični ljudi najviše cijene po mudrosti i vrlini, a koji su potpuno sumnjičavi prema religiji."

To danas mora biti još točnije i ja, štoviše, podnosim dokaze za to u 3. poglavlju. Razlog zbog kojega mnogi ljudi ne zamjećuju ateiste je u tome što se mnogi od nas ustručavaju “izaći na vidjelo”. Moj je san da ova knjiga pomogne ljudima da to učine. Isto kao i u slučaju homoseksualnog pokreta, što se više ljudi razotkrije, to će biti lakše drugima da im se pridruže. Možda se postigne kritična masa za pokretanje lančane reakcije.

Spomenuto ispitivanje javnosti u Americi ukazuje na to da broj ateista i agnostika daleko nadmašuje broj religioznih Židova pa čak i većinu drugih posebnih vjerskih skupina. No za razliku od Židova, koji su poznati po tome što imaju jedan od najučinkovitijih političkih lobija u SAD, i za razliku od evangeličkih kršćana, koji imaju još veću političku moć, ateisti i agnostici nisu organizirani te stoga nemaju gotovo nikakav utjecaj. Dapače, organiziranje ateista ponekad se uspoređuje s okupljanjem mačaka, jer su oni obično neovisni mislioci i ne pokoravaju se autoritetu. No dobar prvi korak bio bi stvaranje kritične mase onih koji su voljni “izaći na vidjelo”, što bi onda ohrabrilo druge da učine to isto. Čak i ako se ne mogu organizirati u skupinu, mačke u dovoljnom broju mogu stvoriti mnogo buke i ne mogu se zanemarivati.

Riječ “iluzija” u naslovu knjige uznemirila je neke psihijatre koji to smatraju stručnim terminom kojim se ne bi smjelo razmahivati. Troje njih pisalo mi je i predložilo poseban stručni termin za religijsku iluziju: “reluzija"². Možda će se to postupno prihvatiti. No, zasad ću zadržati pojam “iluzija” pa moram opravdati upotrebu te riječi. Penguinov Rječnik engleskog jezika definira iluziju kao “krivo vjerovanje ili dojam”. Zanimljivo je da ilustrativni primjer u rječniku potječe od Phillipa E. Johnsona, a glasi: “Darvinizam je priča o oslobađanju čovječanstva od iluzije da njegovom sudbinom upravlja neka sila viša od njega”. Je li moguće da je to onaj isti Phillip E. Johnson koji danas u Americi predvodi kreacionistički napad na darvinizam? Upravo on, no njegov citat, kao što smo mogli pretpostavljati, istrgnut je iz šireg konteksta. Nadam se kako će biti uočeno da sam spomenuo tu činjenicu, jer se u mnogim kreacionističkim navodima mojih djela ne postupa prema meni s istom ljubaznošću, već se ona navode namjerno i prijevarno izvan konteksta iz kojeg su istrgnuta. Što god Johnson pritom mislio, njegovu rečenicu, takvu kako je napisana, rado prihvaćam. Rječnik koji se nalazi u Microsoftovom programu Word definira iluziju kao “ustrajno krivo vjerovanje od kojega se ne odustaje, usprkos čvrstim dokazima u suprotno, osobito kao simptom psihijatrijskog poremećaja”. Prvi dio savršeno obuhvaća religijsku vjeru. A što se tiče mogućnosti da je to simptom psihijatrijskog poremećaja, sklon sam slijediti Roberta M. Pirsiga, autora knjige Zen i umijeće popravka motocikla, koji kaže: “Kad jedna osoba pati od iluzije, to se naziva poremećenošću uma. Kad mnogo ljudi pati od iluzije, to se naziva religijom”. 

Bude li ova knjiga imala učinak kakav bih želio da ima, vjernici koji je otvore bit će ateisti kad je pročitaju. Kakvog li drskog optimizam! Dakako, okorjeli bogomoljci imuni su na dokaze, jer je njihov otpor stvoren u godinama indoktrinacije u djetinjstvu, uz pomoć metoda koje su se usavršavale stoljećima (bilo evolutivno, bilo planski). Među učinkovitijim imunološkim sredstvima je zloslutno upozorenje da se čak niti ne otvaraju knjige poput ove, koja je sigurno djelo Nečastivoga. No mislim da ima mnogo ljudi otvorena duha, ljudi čija indoktrinacija u djetinjstvu nije bila toliko podmukla ili se iz nekih drugih razloga nije “primila” ili je njihova prirodna inteligencija bila dovoljno jaka da prevladaju tu indoktrinaciju. Takvim slobodnim dušama potreban je samo malen poticaj da se potpuno oslobode poroka religije. U najmanju ruku, nadam se da nitko tko pročita ovu knjigu neće moći reći: “Nisam znao/znala da mogu”.

Autor: Daniel Dennett

Nestajanje snažne mističnosti religije

S optimizmom očekujem da ću doživjeti i vidjeti nestajanje snažne religijske mistike. Mislim da će u otprilike slijedećih dvadeset i pet godina gotovo sve religije evoluirati u vrlo različite fenomene, toliko da gotovo u svim krajevima svijeta neće više zapovijedati u mjeri u kojoj to rade danas. Naravno, mnogi će se, možda većina ljudi u svijetu, još držati svoje religije s nekom vrstom strasti koja bi mogla pokrenuti nasilje i drugo neprihvatljivo i represivno ponašanje. Ipak, ostatak svijeta to će ponašanje gledati onakvim kakvo jeste te naučiti zaobilaziti ga sve dok se ne stiša, a to doista hoće. To je dobra vijest. Loša je ta da će nam biti potreban svaki dio ovakvog razumnog stava kako bismo se učinkovito nosili sa složenim globalnim problemima kao što su klimatske promjene, voda za piće i ekonomska nejednakost. Bit će teško i, u mojim pesimističnim raspoloženjima, mislim da je Sir Martin Rees možda u pravu: neke nezadovoljne religijske (ili političke) skupine mogle bi izazvati biološku ili nuklearnu katastrofu koja bi uništila sve naše dobre napore. Ipak, mislim da imamo resurse i znanje da spriječimo takve neugodnosti ako budemo oprezni.

Sjećajući se, samo prije otprilike pedesetak godina pušenje je doprinosilo višem društvenom statusu te je bilo nepristojno zamoliti nekoga da prestane pušiti u nečijoj prisutnosti. Danas smo naučili da ne bi trebali napraviti pogrešku te pokušati u potpunosti zabraniti pušenje,  pa iako danas pušenja i pušača ima još mnogo, ipak smo u dobroj mjeri zadržali  njegove štetne aspekte  unutar prihvatljivih granica. Pušenje nije više cool, a doći će i dan kad će religija biti, prvo: opcija uzmi ili ostavi, a potom: ne više cool - osim u svojim socijalno valjanim oblicima, gdje će biti jedna od vrsta uzajamne povezanosti između mnogih. Hoće li tako nastale institucije biti još uvijek religijske? Ili će religije izumrijeti? Sve ovisi o tome što se smatra ključnim elementom u definiranju religije. Jesu li dinosaurusi izumrli ili njihovi potomci još uvijek žive kao ptice? 

Zašto sam uvjeren da će se to dogoditi? Najviše zbog asimetrije u informacijskoj eksploziji. Globalnim širenjem informacijske tehnologije (ne samo Interneta, već i mobilnih telefona, prijenosnih radija i televizije), nositeljima religioznih tradicija nije više lako štititi svoju mladež od izlaganja činjenicama (da, naravno, i dezinformacijama i ostalom svakojakom smeću), koje polagano i nezaustavljivo potkopavaju mentalne sklonosti za religijski fanatizam i netoleranciju. Religijski  je žar danas u najmanju ruku očajan pokušaj naše generacije da naraštaju koji dolazi zatvori oči i uši, ali to neće ići. Uz svaku dobro obznanjenu pobjedu  - poplava evanđelista u Bushovoj administraciji,  porast broja onih u SAD koji se školuju kod kuće, uspon radikalnog Islama,  preuveličani "povratak" religije u Rusiji nakon pada Sovjetskog Saveza, uzmimo samo najočitije slučajeve - imamo ne tako dramatično obznanjene  poraze, kao npr. kad mladi potiho napuštaju vjeru svojih roditelja i djedova. Takav trend će se nastaviti, posebno nakon što mladi shvate koliko njihovih vršnjaka čine ovakav tiho profilirani izbor. Svuda po svijetu, kategorija „ne-religioznih“ raste brže nego porast mormona, brže od porasta evanđelista, brže čak i od Islama, čiji rast duguje ponajviše natalitetu, a ne preobraćenju te će se uskoro početi smanjivati.

 Oni sekularni mogu poticati svoju djecu da piju s izvora znanja, gdje god ih to odvelo, sigurni da će se samo mali postotak pobuniti protiv svojeg sekularnog odgoja te obratiti u neku od religija. Kultovi će nastajati i nestajati kao što se to događa danas i kao što se to događalo tisućljećima, ali će moći cvjetati samo oni koji se uspiju preobraziti u socijalno benigne organizacije. Mnoge religije su već načinile tranziciju, smanjujući potiho isticanje iracionalnih elemenata svog nasljeđa, napuštajući  ksenofobične i seksističke zabrane svoje prilično bliske prošlosti, te okreću svoje zanimanje s doktrinarne čistoće k moralnoj učinkovitosti. Činjenica da su ove adaptabilne religije od izrazitih purista podcijenjene kao minule pokazuje koliko su krhki postali objekti njihove očajne odanosti. Dok se svijet informira o ovim tranzicijama, oni privrženi staromodnom stilu morat će teško raditi ne bi li našli atrakcije i razonode – i tako zadržali pažnju i odanost svoje djece. Teško će uspjeti i to neće biti bezbolan prijelaz. Obitelji će biti razbijene, a generacije će se međusobno optuživati za nelojalnost i još gore: mladi će biti preplašeni otkrićem smišljeno manipulirajućih predočavanja svojih starijih, a stariji će se osjećati napuštenima i izdanima od strane svojih potomaka. Ne smijemo podcijeniti tjeskobu što će je ovi kulturalni preobražaji izazvati, a morali bismo predvidjeti glavne učinke i biti spremni pružiti utjehu i nadu onima koji će biti pogođeni.

Mislim da je pretjerano reagiranje glavni problem s kojim se danas suočavamo, stvarajući mučenike od ljudi koji to očajnički pokušavaju postati. Ono što će biti potrebno je strpljenje, dobra informacija i konstanto nastojanje na općem obrazovanju o svjetskim religijama. To će pogodovati evoluciji neškodljivih vrsta religije koje ćemo prihvatiti kao nastavak kulturnog naslijeđa našeg planeta. Moguće je da će nas  istina osloboditi.

Uz suglasnost autora, preveo \ With authors permission, translated by: Luka Baričić